Nakon isplate dugova poručili: Gdje su danas oni koji su nas zvali rušiocima RS?

401
Uprava Željeznica RS

Sva dugovanja prema radnicima Željeznica RS pretprošle sedmice su izmirena, nakon mučne šestogodišnje borbe. Svi zahtjevi koje smo tokom protesta i štrajkova iznosili, ispunjeni su. Zašto su nas onda godinama razvlačili po medijima, u udarnim terminima i stranicama, i nazivali rušiteljima Republike Srpske, “soroševcima” i grupom koja pokreće neku “obojenu revoluciju”?

Upitao je ovo Boris Šukalo, bivši potpredsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno – transportne djelatnosti u Željeznicama RS i jedan od predvodnika štrajkova željezničara, koji je sredinom prošle godine sporazumno raskinuo radni angažman u ovom preduzeću. On se prisjeća i dugogodišnje borbe “Davida protiv Golijata” te pita zašto je država pokleknula nad njenim rušiocima, ako je tačno sve što su mediji i pojedini predstavnici vlasti o njima pisali i govorili.

– A ako nije tačno, zar je u redu preći preko svega i zaboraviti? Gdje je izvinjenje? Znate li vi da su te sramne etikete nama stavljale mete na čelo? Znate li koliko su te optužbe okrenule ljudi protiv nas, i znanih i neznanih, jer nisu bili svjesni manipulacije? Zato što smo tražili zarađeno govorili su da smo strani plaćenici, “soroševci”, da nama upravlja opozicija, Sarajevo, da prizivamo “makedonski scenario”. Obračunavali su se sa nama, prijetili, montirali disciplinske postupke… Da u bilo čemu nismo bili u pravu ili da je bilo tačno bilo šta što nam je tada stavljano na teret, odavno bi bile podizane krivične prijave protiv nas, tužili bi nas za klevetu, a možda bismo bili i u zatvoru – ističe naš sagovornik.

Dug koji je prošle sedmice izmiren prema 3 600 radnika, i onima koji još uvijek rade u ovom preduzeću kao i radnicima koji su ga odavno napustili, gomilao se još od 2012. godine.

– ŽRS smo, zbog neisplaćivanja zakonom zagarantovanih materijalnih troškova, prvi put masovno tužili prije gotovo sedam godina. Ilustracije radi, plate radnika ŽRS su bile oko 400 maraka i njima je od egzistencijalnog značaja da dobijaju redovno i naknade kao što su topli obrok ili prevoz, koji iznose još 100 ili 200 KM. Tako da nije u redu kada ljudi govore “šta se bunimo, ko još danas ima topli obrok ili bilo kakve naknade mimo plate”. Dakle, naša borba kreće 2012. godine. I kroz nju smo, kako sam već rekao, bili suočeni sa najgorim etiketiranjima. Da ne pričam o saopštenju Uprave kojim su pokušali diskreditovati našu borbu, kada su nas optužili da protestujemo zbog iznosa od 50 do 200 KM, u trenutku kada su nam bili dužni po radniku oko 10 000 maraka – kaže Šukalo.

Na sve to, dodaje, i u samom preduzeću je postojala masa radnika koji su bili protiv bilo kakvog “talasanja” i glasnog traženja radničkih prava.

– Tu je sve riječ o direktorovim potrčcima, stranačkim uhljebima, neradnicima nakačenim na grbaču svih građana RS, koji su nas napadali da tužbama, a kasnije i štrajkovima, “sječemo granu na kojoj sjedimo”. Govorili su nam kako smo spremni da zbog naših, kako su nam tada govorili, nepromišljenih postupaka, gurnemo ŽRS u stečaj. Govorili su, pošto je to preduzeće jedan od stubova Republike Srpske, da štrajkovima rušimo i samu Republiku. To su nam naročito prišivali direktori iz preduzeća koji su hijerarhijski bili ispod generalnog – ističe bivši sindikalac.

On dodaje da su danas novac dobili svi, pa i oni radnici koji su govorili da na taj način “sijeku granu”.

– Kako su oni dobili novac, ti stranački uhljebi koji su nas godinama prozivali i napadali? Trećina je bila takvih ljudi u preduzeću. I sada su se i oni nezakonito okoristili. Jer oni nisu tužili za razliku od nas, i dugovi su im otišli u zastaru. Po kom osnovu su sada dobili taj novac? Hoće li ih se možda odreći i ostati dosljedni? Da li se ijedan od njih hiljadu odrekao tog novca kada je on od vitalnog interesa za preduzeće, kako su govorili dok su lobirali da se ŽRS ne tuže – pita Šukalo svoje bivše kolege.

Šukalo ističe da prve tužbe, koje su radnici Željeznica podnijeli 2012. godine radnici gube, iako nikome nije bilo jasno po kom osnovu.

– Preduzeće nas ne isplati kako zakon nalaže, sve je crno na bijelo, i sud to ne uvaži! Skandalozna presuda! Ali tu nismo stali već smo sve prebacili na banjalučki sud gdje sve “glatko” dobijamo. I to je već polako palilo “alarme”. Tada već kreću spinovanja da mi taj novac, koji se nalazi na računima preduzeća, ne možemo da naplatimo jer je to novac od vitalnog interesa za Željeznice. Godinama smo imali izvršne presude u džepu, ali nismo mogli naplatiti novac jer je rečeno da je on od vitalnog značaja za preduzeće i da ga ne možemo dobiti – prisjeća se naš sagovornik.

Uporedo traje i borba radnika zbog neuplaćivanja zdravstvenog i penzionog osiguranja.

– Naše kolege kojima je isticao radni odnos nisu mogle otići u penziju. Istovremeno, kada zbrojimo sve radnike i njihove porodice, oko 10 000 ljudi nije moglo da se adekvatno liječi, odnosno da ima uplaćeno zdravstveno osiguranje. Plaćali smo po 40 KM pojedine preglede ili liječenja koja bi inače bila marku ili dvije. Borili smo se kako smo znali, podneseno je pregršt krivičnih prijava u to vrijeme, organizovali smo proteste, štrajkove, medijski istupali gdje su nam davali prostora. I Tužilaštvo kaže da nema elemenata krivičnog djela jer se nije niko okoristio od toga što zdravstveno i penziono nije uplaćivano. Apsurdno! Gdje je svo to vrijeme bio sindikat? Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić te 2012. uopšte nije stala iza nas, a kada smo 2017. deset dana štrajkovali glađu bila je na proputovanju i potrudila se da nam donesu dvije flaše vode i kutiju vitamina. I to je bilo sve – kaže Šukalo.

Kada su tražili da im ispune zakonom zagarantovana prava, dodaje on, osporavali su njihove zahtjeve, da bi danas, retroaktivno, sve priznali i ispunili.

– Ove isplate pokazuju da smo sve ove godine bili u pravu. Bili smo prepušteni sami sebi, ali smo istrajali kroz šest godina žestoke borbe. Pokazali smo da se vrijedi boriti koliko god da je bilo teških momenata. Ne kažu bez razloga da je pravda spora, ali dostižna. Gdje su sada ti koji su govorili da rušimo Srpsku? Zašto su nam izmirena dugovanja i svi zahtjevi koje smo tada potencirali ako smo rušili preduzeće i Srpsku? Neka odgovore. Ali ne, mi danas nismo interesantni, danas su rušitelji neki drugi – kaže naš sagovornik.

Podsjeća da je dugove “popeglao” kredit od 100 miliona maraka koji će vraćati svi građani Srpske.

– I ti i ja i naša djeca. I rođeni i još nerođeni građani Srpske, jer je rok otplate 32 godine. Umjesto da ljudi koji su uništili preduzeće budu osuđeni sa 100 godina zatvora, oni se nagrađuju sa 100 miliona maraka kredita. Direktan dug prema radnicima je bio više od 83 miliona maraka. Na to dodajte i preko dva miliona maraka advokatskog paušala. Jasno je da taj kredit, koji ćemo vraćati svi 32 godine, ide samo kako bi se zakrpila jedna velika rupa koju je napravilo loše rukovodstvo ŽRS-a – ističe naš sagovornik.

Ognjen Tešić

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA