Monika Ponjavić: U susret Oskaru – Zvijezda je rođena

660

Uoči ovogodišnje dodjele Oskara, nagrade Američke filmske akademije, koju će ekskluzivno prenositi Elta TV u noći između 24. i 25. februara, portal SrpskaCafe predstavlja vam kandidate kroz pero filmske i TV kritičarke Monike Ponjavić.

Svaka generacija ima svoju verziju “Zvijezde” (eng. A star is born), bezvremene priče o preplitanju karijera dvoje umjetnika u ljubavi, nastale iz pera Vilijama Velmana (William Wellman), Roberta Karsona (Robert Carson), Doroti Parker (Dorothy Parker) i Alana Kembela (Alan Campbell).

U toj prvoj verziji, iz tridesetih godina prošlog vijeka, koju je Velman i režirao, priča prati mladu glumicu (Janet Gaynor) i izblijedjelu zvijezdu (Frederic March) koja joj pomaže da započne svoju filmsku karijeru. Zatim je uslijedio Cukorov (George Cukor) klasik sa Džudi Garland (Judy Garland) i Džejmsom Mejsonom (James Mason) iz 1954. koji je postavio priču u muzičke okvire koji će se pratiti i dan danas. Treća verzija, sa Barbarom Strejsend (Barbara Streisand) i Krisom Kristofersonom (Kris Kristofferson), izašla je 1979. u formi rok mjuzikla.

I kada se stvari tako hronološki postave, postaje jasno da je svaka generacija, osim moje, uzevši u obzir da do Kuperove (Bradley Cooper) verzije stoje tri decenije praznine, de fakto imala svoju “Zvijezdu”.

Sada, u priči za publiku 21. vijeka, muzički par su Bredli Kuper, glumac, i Lejdi Gaga (Lady Gaga), pop zvijezda. Gaga u svojoj prvoj velikoj ulozi za film, a Kuper u svom debiju… svega, osim glume, jer je Kuper producirao film, adaptirao scenario i doprinio komponovanju pjesama. U tom smislu, “Zvijezda je rođena” je u cjelosti Kuperov projekat. Od do.

S tim u vezi, iznenađujuće je da, pored osam nominacija, film nije nominovan u kategoriji koju je možda i najviše zaslužio – režiji. Jer Kuperu je, pedantnošću, preciznošću pa čak i izvjesnom dozom strogoće, pošlo za rukom da poznatu priču učini drugačijom, bez obzira što je ovdje riječ o narativu “Zvijezde”. Takvo dostignuće za jednog debitanta veliki je uspjeh i ne bi trebalo biti zanemareno, zbog čega se iskreno nadam da će se Kuper još jednom okušati u ovom polju, te nam pokazati da li je ovdje bila riječ o početničkoj sreći ili o talentu.

Bez ulaska u prepričavanje narativa, sa kojim su, pretpostavljam, svi upoznati, rekla bih da je “Zvijezda je rođena” jedna klasična priča o usponu i padu. Glavna linija priče je skoncentrisana na ideji da na ovom svijetu može postojati samo određeni, ograničeni broj zvijezda i kada se na zabavljačkom nebu umjetnosti pojavi nova, stara mora otići, ne bi li se napravilo dovoljno mjesta, neophodnog za njen rast. Samim tim, ova priča je istovremeno i priča o vrtoglavom uspjehu Ali Mejn (Lady Gaga), ali i Džekovom (Bradley Cooper) sunovratu, koji sa svakim novim kadrom iščezava u svoj svojoj nevažnosti i gdje se zapravo njegovo cijelo postojanje na kraju, možda čak i grubo, svodi na prepoznavanje i otkriće talenta kod njegove mlađe koleginice, a kasnije i životne saputnice. Ipak, pričati priču o padu na ovakav način zahtijeva određenu finesu, određenu suptilnost, koju “Zvijezda je rođena” do kraja ne uspijeva iznijeti. Ili barem ne na način na koji je to pošlo za rukom verziji u kojoj jednu od glavnih uloga tumači Džudi Garland (Judy Garland).

Ta verzija se, za razliku od ove, takođe upustila u preispitivanje važnog pitanja dehumanizacije koju studijski sistemi i generalno status američke zvijezde neminovno sa sobom nose. Kuperova odluka da preskoči očiglednu i izrazito naglašenu transformaciju Ali Mejn, te da se njome bavi ovlaš negdje iz sjene, kao i njegov ambivalentan stav prema ovom pitanju, a posebno u odnosu na muzičku industriju, iako zanimljiv, u neku ruku je oslabio potencijal koji je ovaj film u samom startu imao. To i gubitak ritma. Samim tim, ono što je u prvoj polovini obećavalo nezaboravno filmsko iskustvo – a ovdje posebno mislim na scenu na parkingu gdje je intimnost prvog susreta i prepoznavanja sebi sličnog tako vjerno prikazana, tako istinita, iskrena i u neku ruku sirova – na kraju se pretvorilo u jedan dobar, ali ne i natprosječan film.

Međutim, ono što je fascinantno u ovoj toliko puta ispričanoj priči jeste upravo to što su Gaga i Kuper, sasvim zasluženih nominacija, ovdje demonstrirali, a što je veliki broj filmskih kritičara prepoznao – da je na nekom meta nivou “Zvijezda je rođena” sada postala priča o izvrtanju narativa i demonstraciji talenata dvoje ljudi za koje niste znali da mogu to što mogu. I u tom smislu, “Zvijezda je rođena” je, bez obzira na svoju familijarnost i nemogućnost da održi ritam sa svojom nevjerovatnom prvom polovinom, iznenađujuće tako nova i svježa.

Ocjena: 4/5

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA