“Trke“ velikih sila koje će obilježiti 2019. godinu

322

Godina koja tek što je nastupila, obećava mnoštvo dešavanja kako na međunarodnoj političkoj, tako i na ekonomskoj sceni. Jedno će svakako biti zajedničko — nesaglediva konkurencija prije svega između SAD, Kine i Rusije.

Mala je šansa da će takvi igrači igrati po pravilima „fer-pleja“. Štaviše, kako stvari stoje, mogu se očekivati još veća konkurencija, ali i sve manje poštovanje pravila tržišta ili međunarodne političke scene.

Ako sagledamo političku situaciju, nekoliko je gorućih tema koje će obilježiti ovu godinu — stranački izbori unutar američkih demokrata, izbori za Evropski parlament, ali i prevremeni izbori u Izraelu, dok će ekonomski gledano, ovu godinu obilježiti dvije ogromne trke — osvajanje kosmosa, ali i borba za tržište pete generacije u sferi telekomunikacija.

Demokratski prajmeriz u SAD

Sljedeći predsjednički izbori u SAD biće održani krajem 2020. godine. Međutim, kandidati koji će se takmičiti za mjesto američkog predsjednika, biće poznati svega nekoliko mjeseci prije toga.

Da li će neko od republikanaca pokušati da preuzme od Donalda Trampa „dirigentsku palicu“, još uvek je nepoznato. Međutim, kod demokrata je želja da se ta „palica“ otme Trampu ogromna — na predstojećim stranačkim izborima u trci za kandidata demokrata može se očekivati čak 40 imena.

Kako za Sputnjik precizira ruski politikolog Aleksandar Asafov, riječ je o veoma raznovrsnoj ekipi. Tu je i nekadašnji prvi potpredsjednik SAD Džo Bajden, ali i neka druga lica poput čuvene TV voditeljke Opre Vinfri. Iako još nije sigurno da li je ona dala saglasnost da učestvuje u trci za sljedećeg američkog lidera, mnogi stručnjaci ocjenjuju da upravo ona ima velike šanse za uspjeh.

U ovoj godini kod demokrata možemo da očekujemo i prevlast američkih socijalista. Budući da oni danas ne zastupaju nekadašnju ideologiju u vidu „borbe za mir“, u slučaju njihovog dolaska na vlast možemo očekivati stvaranje nove spoljnopolitičke doktrine, čija će glavna ideja biti potpuna delegitimizacija državnog suvereniteta zarad političke korektnosti i kulturne raznovrsnosti.

Izbori za Evropski parlament

Iako Evropski parlament ne utiče u velikoj mjeri na politiku Evropske unije, upravo ovo tijelo privlači veliku pažnju medija i javnosti. Raspored snaga u parlamentu u određenoj mjeri predstavlja sliku i priliku političkog stanja na Starom kontinentu.

Prošli izbori održani su 2014. godine, kada je proces transformacije Zapada tek počeo — evroskeptici su već tada ostvarili značajan uspeh. Međutim, za proteklih pet godina došlo je do velikih promjena, koje su u bukvalnom smislu potresle cjelokupnu strukturu EU, a za to su u najvećoj mjeri odgovorni „populisti“.

Koliko će oni uspjeti da kapitalizuju svoj rast popularnosti i pojačaju svoje prisustvo u Evropi, zavisiće od mnoštva faktora, ali svakako da će novi izborni sistem, koji je usvojen tokom 2018. godine, pomoći evropskoj eliti da se u određenoj mjeri odupre najezdi „populista“.

Štaviše, u Briselu, Berlinu i Parizu ne kriju mogućnost „najcrnjeg“ scenarija — pojave evroskeptičnog parlamenta, zbog čega će aktuelni lideri u svemu nastaviti da traže „ruski trag“, kako bi ojačali svoju poziciju u javnosti.

Vanredni izbori u Izraelu

Jesenas se kriza unutar vodeće koalicije Izraela drastično zaoštrila, a u osnovi su se našla dva problema — odnos prema konfliktu u pojasu Gaze, kao i pravila za primanje novih članova u Izraelske odbrambene snage.

Naime, ultradesničari su zahtijevali od Benjamina Netanijahua da pruži ozbiljniji odgovor na takozvanu „agresiju od strane Hamasa“, dok su religiozni fundamentalisti tražili da se omladina koja izučava Toru, izuzme od obaveza prema vojsci.

Na to je izraelski premijer, pokušavajući da održi konsenzus unutar vodeće koalicije, rekao da će podržati taj zakon, ali i uspostaviti primirje sa Hamasom. Oba ta poteza izazvala su žestoku kritiku od strane ministra odbrane Avigdora Libermana, što je rezultiralo njegovom ostavkom. Takav splet događaja je i doveo do raspisivanja privremenih izbora, koji će biti održani u aprilu ove godine.

Bilo kako bilo, ti izbori će postati svojevrsni referendum o politici Tel Aviva na Bliskom istoku, budući da se situacija u tom dijelu planete, počev od 2015. godine, drastično promijenila. Netanijahu ima ozbiljne protivnike, uprkos činjenici da uživa podršku američkog predsjednika. Čak će i mala promjena na vlasti u Izraelu u ovakvom nestabilnom terenu imati dalekosežne posljedice po region.

Trka u telekomunikacijama

Iz ekonomskog ugla, ove godine će u prvom planu, kako ocjenjuju stručnjaci, izbiti žestoka borba za prevlast u uvođenju pete generacije mobilnih mreža. Ova borba je praktično otpočela kada se Vašington direktno obrušio na kineski „Huavej“, jednog od svjetskih lidera kada je riječ o uvođenju ove tehnologije širom svijeta i to hapšenjem top-menadžerke te korporacije Meng Vedžou.

Međutim, malo je vjerovatno očekivati od Kine da se tek tako preda — tamošnje firme su već krenule sa agresivnim implementiranjem ove tehnologije na Azijsko-pacifičkom tržištu, odnosno u Indiji, Indokini, Srednjoj Aziji i Rusiji.

Međutim, bitka industrijalnih giganata u ovom domenu mogla bi da prikoči proces implementacije mreže „5G“, ali svakako ćemo ove godine postati svjedoci novog tehnološkog poretka koji će se u mnogim zemljama uvoditi u uslovima žestokog nacionalnog protekcionizma.

Trka za kosmos

Još jedna oblast koja će obilježiti ovogodišnju industrijsko-tehnološku trku, biće borba za osvajanje svemira. Proteklih nekoliko godina se činilo kao da će ova oblast prestati da bude prioritet za čovečjanstvo. Međutim, vodeće zemlje svijeta pokrenule su ovu trku, kako bi osigurale sebi dominaciju van domena naše planete.

S tim u vezi, američka kompanija „Spejs iks“, na čelu sa Ilonom Maskom, najavila je da će raditi na testiranju sopstvenog pilotiranog svemirskog broda „Kru dregon“, a u planu je da do kraja godine predstavi i najnoviji brod koji će biti u stanju da prebaci ljude na Međunarodnu svemirsku stanicu.

Istovremeno, sprovode se i testiranja broda „Orion“ u vlasništvu američkog „Lokid Martina“ i evropskog „Erbasa“.

Međutim, veliki pomak je načinila Kina, nakon što je sonda „Čamge-4“ uspjela da sleti na tamnu stranu Meseca. Pored toga, ta zemlja je izvela ubedljivo najveći broj lansiranja u svemir, daleko više od njenih glavnih konkurenata — Rusije i Amerike.

Sa druge strane, glavni zadatak Rusije ove i naredne godine biće da održi svoj program pilotirane kosmonautike, imajući u vidu nastojanja konkurenata da samostalno prebacuju ljudstvo do stanica u svemiru.

Sve u svemu, 2019. neće biti dosadna — iako ćemo biti svjedoci ne samo ovih pet, nego vjerovatno još 4 995 različitih trka, ovih pet pokazuju samo do koje mjere će se politička borba zaoštriti i kako će izgledati međunarodna konkurencija koju mnogi vodeći stručnjaci do prije nekoliko godina nisu mogli ni da zamisle da će postojati.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA