Monika Ponjavić: Šta su “Kripte Vinterfela” rekle o posljednjoj sezoni “Igre Prestola”?

2522

Premijera posljednje, osme sezone “Igre prestola” (Game of Thrones) je nakon skoro dvije godine čekanja konačno poznata, 14. april 2019. A zajedno sa datumom stigao nam je i kratki, takozvani tizer trejler u trajanju od minut i trideset sekundi. Iako jako kratak, ovaj tizer bogat je simbolikom svojstvenom “Igri prestola”, te na jedan igriv način progovara o temama koje će, po svemu sudeći, biti ključne za osmu i posljednju sezonu najpopularnije serije svih vremena. 

Fokus u ovom tizeru, pod nazivom “Kripte Vinterfela”, koji je režirao Djevid Nater je, možda čak i iznenađujuće, stavljen u potpunosti na preostale članove porodice Stark, sa izuzetkom Brena, što je zanimljiva kreativna odluka. U pitanju je najbolji tizer do sada, jer prati Džona, Sansu i Arju u, kako sam naziv kaže, kriptama Vinterfela. Svi koji su čitali knjige znaju koliko su kripte važne u kontekstu ove priče. Ne samo zato što su tu sahranjeni Kraljevi Zime (Kings of Winter) “sa svojim plavim očima od leda” ili zato što je Graditeljev (Bran the Builder) mač skoro iščezao, a znamo da mačevi “čuvaju duhove sahranjenih” (keep spirits at bay), ili zato što je Lijana prva i za sada jedina žena sahranjena dole, nego zato što su kripte integralni dio života i identiteta djece Starkovih, posebno Džona i Brena. Njihovi proročanski snovi vezani za kripte i tajne koje one kriju, važan su aspekt mitologije Sjevera, međutim, ništa od toga nikada nije pomenuto, a kamoli istraženo u seriji. Upravo zato se postavlja pitanje zašto je ovaj prostor izabran kao mjesto radnje jednog od posljednjih tizera “Igre prestola” koje ćemo gledati, ali i da li je fer da se posljednja sezona na ovakav način reklamira (neki bi rekli i lažan jer kripte neće igrati veliku ulogu u seriji), što je u suštini predmet nekog drugog teksta.


Pored samog mjesta gdje se radnja “Kripti Vinterfela” održava, te njenih glavnih likova, ono što je možda važnije jesu teme koje se ovim tizerom publici nastoje predočiti, a koje su mahom skoncentrisane u tri citata koja smo tokom ovog tizera čuli. Iako su načelno u igri tri ravnopravna lika, iz svega priloženog u ovom video materijalu posve je jasno da je Džon nesumnjivo glavni i da se sva priča vrti oko njega, pa je samim tim sasvim logično donijeti zaključak da će se oko njega vrtiti i cijela osma sezona. Tačnije, oko njegovog identiteta.

Prvi citat prati prvi kadar u kojem vidimo Džona kako prolazi pored statue Lijane Stark, žene za koju još uvijek vjeruje, ne samo da je njegova tetka, nego da je žena koju je Rejgar Targarjen, brat Deneris Targarjen, kidnapovao, silovao i naposlijetku ubio, čime je “Robertova buna” počela i čime je duga vladavina dinastije Targarjen prekinuta. U pitanju je ista stauta koju smo prvi put vidjeli u pilot epizodi “Igre prestola”, kada je kralj Robert posjetio Vinterfel i kada je, odajući počast jedinoj ženi koju je volio, u tim istim kriptama, u prisustvu Neda Starka, spustio pero u dlan svoje nesuđene ljubavi. U godinama koje su prethodile “Robertovoj buni” i samom ratu, Robert je prije svakog odlaska na bojno polje u znak pažnje poklanjao pero Lijani Stark, ženi koja mu je bila obećana. Prolazeći pored statue, pero koje se nalazilo u Lijaninom dlanu palo je na pod, a riječi “Moraš ga zaštititi. Obećaj mi, Nede” (You have to protect him. Promise me, Ned) razlile su se kriptama. Riječi, koje, sudeći po tizeru, Džon kao da je čuo. Zaštita o kojoj Lijana ovdje govori odnosi se prvenstveno na zaštitu od Roberta Barateona, gnjevnog, ogorčenog čovjeka odlučnog da pobije sve preostale Targarijene, pa bio to čak i Džon, Lijanin sin i Nedov nećak. Upravo to je korijen laži koja je generisana u osvit Robertove pobjede na vrhu Tornja sreće. Laži koja će uticati i promijeniti brojne živote.

Sljedeću važnu rečenicu, simbolično, izgovara Ketlin Stark: “Ovaj horor koji je zadesio moju porodicu, sve loše stvari desile su se zato što ja nisam mogla voljeti dijete bez majke” (This horror that has come to my family … it’s all because I couldn’t love a motherless child). U pitanju je citat iz treće sezone (koji se nikada nije desio u knjizi) u trenutku kada Ketlin Stark u razgovoru sa Talisom, Robovom ženom, prvi put progovara o krivici koja je prati čitav život. Ako se sjećate, Ketlin ovdje govori o momentima kada se Džon, kao mali dječak, jako razbolio, zbog čega je Ket u očaju počela sa se moli bogovima, nudeći im zauzvrat ako ne ljubav, onda dovoljno snage da Džona podigne kao svoje sopstveno dijete. Nakon što je Džon ozdravio, Ketlin je shvatila da ne može održati obećanje, budući da je u pitanju dijete koje je prezirala i njen konstanti podsjetnik na Nedovu preljubu. S obzirom da se u tom trenutku u kriptama pojavljuju i Sansa i Arja, ali je Sansa ta koja prolazi pored statue svoje majke, ista dilema se stavlja na pleća Džonove starije sestre, da li će ona biti jača od svoje majke i u stanju da prihvati Džonov novopronađeni identitet, uzevši u obzir da su Targarjeni direktno odgovorni za smrt Rikarda i Brendona Starka?

Treća, i po meni, najvažnija rečenica ne samo ovog tizera nego generalno “Igre prestola” nam dolazi u trenutku kada Džon prolazi pored statue svog oca, odnosno ujaka, a izgovara je sam Ned Stark: “Ti si Stark. Možda ne nosiš moje ime, ali tvojim venama teče moja krv” (You are a Stark. You might not have my name, but you have my blood). Ova rečenica je izgovorena na kraju druge epizode prve sezone u trenutku rastanka na Kraljevom putu, kada će se Džon i Ned posljednji put vidjeti. Ovo je takođe trenutak u kojem mu Ned obećava da će mu, sljedeći put kada se sretnu, reći sve o njegovoj majci. U pitanju je naravno tajna koju će Ned sa sobom odnijeti u grob, vjerujući duboko da je Džonov život tako sigurniji. Sa pojedinim momentima prve epizode, od kojih je najvažniji pronalazak jezovukova, a posebno Duha, i sa posljednjim minutama druge, već tada bilo je jasno da je Džonovo porijeklo jedna od ključnih misterija “Igre prestola” i da se ovdje ne radi o samo još jednom u nizu vanbračne djece Vesterosa. Informacije o njegovom identitetu će se pojavljivati tokom svih narednih sezona, u tragovima i kao neka vrsta izgradnje atmosfere i ritma neophodnog za ono što će nas dočekati na proljeće ove godine. I iako je većina fanova uspjela sabrati dva i dva puno prije zvaničnog otkrića koje se desilo u seriji, ono što ostaje misterija i što se ovim tizerom nastoji naglasiti jeste koji identitet će Džon prihvatiti? To je u suštini ključ.

Jer Džon je sada, a ne Deneris, zakoniti nasljednik trona, ako se izuzme činjenica da tako nešto ne postoji od onog trenutka kada su revolucijom Targarjeni svrgnuti sa vlasti i da je sada “zakoniti” nasljednik samo onaj koji pobjedi u krvavoj igri prestola. Sa druge strane, Džon je istovremeno i “Kralj Sjevera”, što je titula koju su Targarjeni nasilno prekinuli u onom trenutku kada su Egon i njegove sestre pokorili Vesteros i natjerali Torena, posljednjeg Kralja Sjevera, da se pokloni prvom kralju novog ujedinjenog kraljevstva. To onda znači da će Džon sada morati da bira ne samo između dva identiteta, nego i između dvije ekstremno važne pozicije u Vesterosu od kojih politička situacija i sudbina Vesterosa itekako zavisi. Jer, ako se odluči da bude Stark i Kralj Sjevera to onda znači kraj monarhije u njenom trenutnom obliku i neminovno otcjepljenje Sjevera od ostatka Vesterosa. A ako se ipak odluči da bude Targarjen i zakoniti nasljednjik gvozdenog trona, san o nezavisnosti Sjevera je ugušen. Osim, budući da je u Džonovoj prirodi da bude posrednik i mirotvorac, ukoliko se ne iznađe neko treće, novo rješenje i posve novi model funkcionisanja ove zemlje. Što ne bi bilo iznenađenje. Međutim, šta to znači u svijetu u kojem Bijeli šetači hrabro i nemilosrdno grabe ka jugu? Vjerovatno ništa.

Preokret u ovom tizeru, koji je pokrenuo lavine komentara, dolazi ipak pred kraj, u trenutku kada se Džon, odnosno Egon (Džonovo pravo ime) i njegove sestre, Sansa i Arja (što je vrlo vješto poigravanje i povlačenje paralele sa Egonom I Osvajačem i njegovim sestrama/ženama, Visenijom i Rejnis, koji su originalno osvojili i pokorili Vesteros), suoče sa sopstvenim statuama u kriptama, što bi u prenesenom značilo da su svi u nekoj budućnosti mrtvi. Ono što je, međutim, interesantno jeste da su Sansa i Arja predstavljene u svom trenutnom obliku dok je Džonov lik prikazan na statui znatno stariji. Da li to onda znači da će ih Džon nadživjeti? I ako hoće, kako i kao ko? Po svemu sudeći kao Stark, s obzirom da se u kriptama Vinterfela sahranjuju isključivo članovi ove porodice. To bi onda značilo da će ga Sjevernjaci, uprkos porijeklu, prihvatiti i da će Džon na kraju ipak izabrati svoj identiet Starka, što je, po meni, jedini logičan izbor, s obzirom da je to identitet na kojem se insistira od samog početka i jedini koji prati prirodan slijed događaja, jer je Džon, na kraju krajeva, odgajan kao Stark i Sjevernjak, a ne kao Targarjen. Tu je naravno i rečenica “Ti si Stark”, koja u sebi takođe nosi jako značenje i pomalo je čak možda i proročka jer Džon, za razliku od Nedove djece, ima najviše karakteristika koje su simptomatične za ovu porodicu (izduženo lice, tamno smeđa kosa, sive oči itd.). Šta će na kraju prevagnuti važno je pitanje jer će ono naposlijetku i odrediti kraj ove sage.

Ono što je takođe interesantno i pomalo nelogično jeste izbor da se Bren ne pojavi u ovom tizeru. Nelogično, jer je u pitanju Nedov posljednji sin, a kažem pomalo jer je Bren, za razliku od Džona, doživio nešto veću transformaciju identiteta u smislu da on tehnički više nije Stark nego Trooki gavran (Three Eyed Raven). Ako ste upoznati sa teorijom koja pretpostavlja da će Bren svojim putovanjima kroz vrijeme i uticanjem na prošlost na kraju završiti u tijelu Kralja Noći i postati on, onda vam ideja da se Bren ipak pojavljuje u “Kriptama Vinterfela” neće zvučati toliko suludo. Naime, po internetu već kruži priča da je hladna magla, zlokobna najava neminovnog dolaska Bijelih šetača, sa kojom se tizer završava, ništa drugo do najava Brenovog ulaska u kripte i bliskog susreta sa svojim bratom i sestrama. Brena, kao Kralja Noći. Teoriju da je porodica Stark inherentno povezana sa Bijelim šetačima, kao šo su Targarjeni povezani sa zmajevima, prvi put sam plasirala ja, prije nekih sedam godina, s tim da se moje ubjeđenje uvijek svodilo na to da će Džon, zbog svog kompleksnog identiteta, na sebe preuzeti ulogu novog vođe Bijelih šetača kao mirotvorac i neko ko će ponovo uspostaviti balans u svijetu, a da će Bren, kao Trooki gavran svoju sudbinu pronaći u korijenju Usud-drveta. I, ako se već putovanjem kroz vrijeme bude spajao sa nekim, da će taj neko biti Bren Graditelj, a ne Kralj noći. Sudeći po svemu što smo vidjeli u seriji, jer knjigu očigledno nećemo dobiti uskoro, ako je dobijemo ikada, rekla bih da moje teorije više nemaju puno težine, osim ako se u ovih posljednjih šest epizoda narativ iz korijena ne promijeni, što je malo vjerovatno, jer sve ukazuje na puku borbu između dobra i zla po principu “Gospodara prstenova” (Lord of the rings) što je Martin svih ovih godina kategorično poricao.

Međutim, veza između Starkova i Bijelih šetača još uvijek je potencijalna mogućnost, pogotovo uzevši u obzir da su Bijeli šetači nastali od ljudi, u šta sam uvijek duboko vjerovala, a da to na kraju bude Bren više i nije toliko luda ideja. Posebno, jer bi se to onda odlično uklopilo u narativ koji priželjkujem od starta, da se u posljednjem okršaju Džejmi Lanister i Bren Stark ponovo pronađu na suprotnim krajevima, uz izuzetak što bismo sada bili na Džejmijevoj, a ne na Brenovoj strani. Takav razvoj događaja, ali i glavnih likova u velikoj mjeri priliči Martinovom stilu pisanja, međutim, poznajući rad Beniofa i Vajsa i njihov površan pogled na fantastični, kompleksni svijet koji je ovaj pisac stvorio, šanse za takav rasplet sada su zaista minimalne. Upravo zato ono što možemo očekivati, i ono što “Kripte Vinterfela” sugerišu, jeste da će razvoj događaja rezultovati neminovnom okupacijom i potencijalnim uništenjem Vinterfela, možda čak i u prvoj epizodi. I možda čak ponovnom smrću Džona Snježnog, ako ćemo suditi prema sudbini koja zadesi Lijanino pero. Džonova smrt je, naravno, ovdje u direktnom konfliktu sa izgledom statue pravljene prema njegovom liku, što onda u prvi plan stavlja sljedeće pitanje – šta Lijanino pero simboliše? Ako simboliše Džona, onda će on ili umrijeti boreći se protiv Bijelih šetača ili će postati jedan od njih. Ili će, vrlo izvjesnije, prihvatiti svoj identitet Sjevernjaka. Ukoliko pero simboliše ljubav kralja Roberta prema Lijani i laži o njenom odnosu sa Rejgarom koje je iz bijesa i očaja nametnuo svim stanovnicima Vesterosa, što je po meni vjerovatnije, onda je samo Džonovo postojanje na ovom svijetu ništa drugo do simbol Lijanine i Rejgarove ljubavi, simbol sakrivene istine koju će Džon, jedini moralno ispravni lik ove sage, izbaciti na površinu, kao što je to do sada radio nebrojeno puta: sa jezovucima, sa Divljanima, sa Noćnom stražom, sa Bijelim šetačima i sada sa Lijanom Stark i Rejgarom Targarjenom, skidajući konačno ljagu sa Nedovog imena, čovjeka čiji je način, prema Stanisu Barateonu, uvijek bio častan.

Za kraj u suštini ostaju sljedeća ključna pitanja:
-Kako će Deneris odreagovati kada sazna da je Džon, a ne ona, zakoniti nasljednik prestola?
-Na koji način će saznanje da je Džon i Targarjen i čistokrvan Stark, te da nije kopile, uticati na njega?
-Kako će se Džon i Deneris nositi sa činjenicom da su u bliskom rodu (tetka i nećak)?
-Da li Kralj Noći ima moć da iz mrtvih podigne sve Starkove sahranjene u kriptama, uključujući Brena Graditelja i ostale Kraljeve Zime?
-I da li će se ikada potegnuti priča o Džonovom vasrksenju? Ako ništa, onda barem od strane Brena.

 

Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA