Fočanka Jelena Simović danas kreće u još jednu zahtjevnu misiju – pohod na najvišu tačku Južne Amerike, Akonkagvu.

Riječ je o vrhu visokom 6 961 metar koji se nalazi na istoimenoj planini smještenoj u Argentini, u neposrednoj blizini granice sa Čileom.

Jelena je prošle godine pokorila krov Evrope, Elbrus, pa sa optimizmom kreće u napad na najvišu neazijsku tačku svijeta.

Uz fočansku “vučicu”, u tročlanoj ekipi iz BiH su Senad Bečković iz Sarajeva i Vuk Soković sa Pala. Triling je dio ekspedicije “Ikstrim samit tima” iz Beograda, koju čini 17 planinara i alpinista sa prostora bivše Jugoslavije.

Akonkagva prirodan slijed događaja

Simovićeva je pred polazak za Argentinu ispričala da je uspon na Akonkagvu prirodan slijed događaja nakon uspješne misije na Elbrus.

– Kada smo sišli sa Elbrusa, odmah smo rekli idemo na Akonkagvu. Napravili smo pauzu od samo 20 dana i već od avgusta počeli da se pripremamo za najviši južnoamerički vrh – rekla je Simovićeva.

Jelena je istakla da je po specifičnim prirodnim uslovima, tačnije po surovoj klimi i razrijeđenom vazduhu, Akonkagva ekvivalent vrhovima Himalaja višim od 8 000 metara na koje se penje sa bocama kiseonika.

– Specifičnost Akonkagve jeste da na vrhu ima tek 40 odsto kiseonika u odnosu na normalne uslove, a da se penje bez boca sa kiseonikom. To je čini veoma zahtjevnom planinom. Temperatura vazduha je od minus 40 do minus 20, a vjetar zna da duva i jače od 200 kilometara na čas – ispričala Simovićeva.

Ovakav uspon, tokom kojeg će pod velikim teretom prepješačiti 200 kilometara na visini iznad 4 200 metara, zahtijeva i detaljne i veoma iscrpljujuće pripreme. Njih je tročlana družina iz BiH imala na Magliću, Prenju, Visočici, Igmanu, Durmitoru i drugim planinama u okruženju.

– Nosili smo rančeve od 25 kilograma, pješačili po dubokom snijegu po šest, sedam sati pod jako velikim opterećenjima, hodali na krpljama, trčali na planini, peli se uz stijene… Onda smo malo “prikočili”, pa smo duže hodali, da puls ide samo do 120, jer će gore svaki korak biti težak zbog razrijeđenog vazduha. Znali smo da će nam svaki teži korak koji ovdje napravimo gore olakšati život – dodala je Fočanka.

Kao član Spasilačkog kluba “Vulf” i Gorske službe spasavanja Republike Srpske, Simovićeva ima veliko iskustvo u spasilačkim misijama i planinarskim pohodima. Pa ipak, priznaje da ne bi bila iskrena kada bi rekla da ne osjeća strah od uspona na Akonkagvu:

– Strah je taj koji nas drži budnim da ne napravimo grešku, da budemo obazrivi i pažljivi na svaki svoj korak.

Jelena plivala za Časni krst

U međuvremenu, Jelena je stigla da ispuni još jednu veliku želju, a to je da na Bogojavljenje pliva za Časni krst, gdje je godinama u Višegradu sa svojim klubom obezbjeđivala plivanje.

– To je poseban osjećaj, nevjerovatno iskustvo. U isti momenat i hladno i toplo, neopisivo – otkrila je.

Tročlani tim iz BiH ekspediciji se danas pridružuje u Beogradu, odakle avionom lete za Buenos Ajres. Zatim se ide do gradića Mendoze u podnožju Akonkagve, posljednje stanice pred uspon.

Ako im vrijeme dozvoli i ako bude sve prema planu, na vrhu bi trebali biti 14, 15. ili 16. februara.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA