Vuk Bačanović: Ubistvo policajaca kao predskazanje rušenja sistema

875
Vuk Bačanović
Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, novinar i urednik. Nakon što je izrazio, za sarajevsku javnost, nepodobno mišljenje, živi i radi na relaciji Mostar-Beograd.

U SAD je u godini koja se približava kraju, na različite načine ubijeno 44 policajca. Obračuni sa kriminalcima, ili, jednostavno, luđacima koji vole da pucaju, dakle, nisu ništa neuobičajeno za “normalni” svijet, kako mu volimo tepati.

Ako je vjerovati velikom istraživanju Washington Posta, od 54 868 ubistava u 55 gradova u svim saveznim državama u proteklih deset godina, 50 odsto slučajeva nije za rezultat imalo hapšenje, odnosno nije riješeno.

Ventili za pražnjenje raznih oblika opravdanih nezadovoljstava

Zemlje Bosne i Hercgovine, sve u svemu, statistički, barem kada su u pitanju ubistva policajaca, odnosno oružani okršaji ili nerazriješena ubistva, nisu u vrhu svjetske liste. Moglo bi se reći da imamo sreću da smo, po tom pitanju prilično dosadno mjesto u globalnom selu, ma šta aktuelna američka ambasadorka mislila o tome.

Međutim, to nikako ne može negirati činjenicu da su, kod nas, takvi slučajevi svojevrsni socijalni ventili za pražnjenje raznih oblika opravdanih nezadovoljstava. Traumatizovani 25-godišnjim odgađanjem novog rata, a čiji je nastavak, tobože, najizvjesniji tokom izbornih ciklusa, prosječno upućeni stanovnici BiH svaki pojedinačni slučaj doživljavaju, gotovo kao predznake sudnjeg dana.

Sistem je u tolikoj mjeri omražen da se svaki događaj predstavlja kao predskazanje njegovog neumitnog kraja. Bilo od strane onih koji umišljaju da građansko društvo nastaje uspostavljanjem stanja opšte beskonfliktnosti, pa će to biti sistem u kojem se više nikada neće dogoditi ni jedno ubistvo ili kriminalni akt. Ili onih koji gaje nadu da svaki incident istovremeno jeste povod za dovršavanje etničkog čišćenja u kojem će ona nacija koja proizvodi najviše meteža nestati.

I nisu to samo komentari na društvenim mrežama i na web portalima koji su ionako polje kontaminacije. Ili manifestacije s kojih se, po ko zna koji put poručuje da su sve vrijednosti izgubljene jer ulicama hodaju naoružani kriminalci, a to tako nije moglo biti u Titovo vrijeme.

Tako je Semir Efendić, načelnik sarajevske Opštine Novi Grad, koji je nedavno prouzrokovao saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo, navodno, nagluvi čovjek koji nije čuo približavanje njegovog auta, izjavio da kriminal u njegovu opštinu dolazi s one strane entitetske linije i time poslao vrlo subliminalnu etno-mrzilačku poruku.

Eh, da nije te proklete entitetske linije

U Sarajevu bi sve bilo u redu da nije te proklete entitetske linije, u Banjaluci će sve biti dobro ako ona ostane. Jer postoje neke “tajne veze” između savršene etničke i savršene građanske utopije. Baš kao što je građansko sagledavanje sadašnjice kao distopije koja je svakim incidentom u sve gorem stanju, ono što zapravo jača sistem koji savjesni članovi društva, navodno, podrivaju.

Dokaz za taj fenomen ne moramo tražiti samo u zemljama, entitetima i kantonima Bosne i Hercegovine. Dovoljno je da se opet osvrnemo na “normalni” svijet. Brazil, jedna od najmnogoljudnijih zemalja svijeta, klizi u otvorenu fašističku diktaturu. Novoizbrani predsjednik, bivši oficir, Jair Bolsonaro otvoreno zagovara vlast vojne hunte i izjavljuje da je potrebno poubijati 30 000 ljudi da bi brazilsko društvo ozdravilo. A neprijatelja je mnogo, od homoseksualaca, preko domorodaca koji ometaju ekspoloataciju amazonskih prašuma, pa do, naravno, sindikata, radničkih partija i svega što bi podsjećalo na ljevicu.

Zašto je Bolsonaro izabran? Zbog toga što su liberali, s jedne strane, slatkorječivi, a s druge pokvareni do srži, te je narod lako navući na “čvrstu ruku” i tobožnju efektivnost jednostavnih rješenja.

Tipa: pokaži mi krivca, šta više onoga ko je kriv za sve ono što je stvarna ili izmišljena nevolja i kazni ga, bez obzira da li ta “krivica” ima ikakve veze sa stvarnošću. A povod za razračunavanje može biti bilo šta. Pogotovo nešto na šta su ljudi osjetljivi.

Istinske crne misli možemo gajiti samo o trenutku kada neko od domaćih političara počne imitirati Bolsonara, a u službi nekog jačeg globalnog Bolsonara. I ljudima raznolikih oblika naivnosti obeća savršeni sistem preko noći.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

2 KOMENTARA

  1. Sto se Efendica tice, treba argumentovano pokazati da nije onako kako je on rekao, da iz rs NE dolazi automafija. Ili cak vise, da vrh mupa rs nije u poslu sa dilanjem droge i prostitucije, da se djeca po Banjaluckim ulicama ne ubijaju.

  2. Ma koliko ti to pokusavao verbalno obesmisljavati, Bosna i Hercegovina je drzava. Kad je tamatika kriminala u pitanju jedno je sigurno: kriminala ima u svakom drustvu. Medjutim, kod nas je pogodno tlo za krupni kriminal jer drzava nema jedinstvene policijske snage. No, jednom ce se i to rjesiti i bit ce “mirna Bosna”.

Comments are closed.