Bilo koja aktivnost koja je vezana za promociju stripa na ovim prostorima je vrlo važna bilo da se radi o izložbi u nekom gradu, pojavi nekog izdanja ili školi stripa za najmlađe. Važna je i zato smo na ovim prostorima zbog ratnih i poslijeratnih zbivanja i zbog dugotrajne krize izgubili nekoliko čitalačkih generacija. Zbog toga sada vodimo žestoku borbu da u ovom svijetu interneta, video igrica, mobilne telefonije, a prije svega, nemaštine dođemo do novih čitalaca – kaže Predrag Ikonić, jedan od organizatora prvog izdanja Međunarodnog salona stripa “Deveta dimenzija” i član istoimenog udruženja, koji se trenutno održava u Kamenoj kući na tvrđavi Kastel u Banjaluci.

Ikonić podsjeća da na prostorima bivše Jugoslavije trenutno postoji mnoštvo strip festivala, koji se održavaju tokom cijele godine i kojima se sada pridružila i Banjaluka.

– Najstariji je u Leskovcu, pa slijede Beograd, Makarska, Zagreb i drugi. Najviše ih je u Srbiji, dok je kod nas najdugovječniji salon stripa u Laktašima, a od prije tri godine postoji i festival stripa u Mostaru. U Sarajevu se nekoliko godina održavao “Stripiti fest”, a evo od sada imamo i salon stripa “Deveta dimenzija” u Banjaluci, koji će, nadam se, postati dugovječan – navodi on.

o Ipak, vaše aktivnosti su otpočele na nekim drugim, “nestripovskim” festivalima. kako je izgledao taj razvojni put?

– Redovni smo učesnici Međunarodnog festivala animiranog filma u Banjaluci. U sklopu banjalučkog Demofesta, tri godine smo organizovali strip dešavanja i ona bi se mogla nazvati i pretečom ovog istorijskog salona koji je pred nama. U Prnjavoru već tri godine postoji škola stripa koja se proširila i na Derventu i Srbac. Naši predstavnici redovni su gosti strip festivala na prostorima bivše države. Ovo su samo neke od aktivnosti, a bilo ih je zaista mnogo, koje su doprinijele da se čuje za nas, ali i za zaboravljeni medij stripa. Članci u novinama i prilozi na TV stanicama o stripu sada su redovni i nisu samo egzotika kao prije deset godina. Novinari nas sada zovu za intervju, a nekada je bilo obrnuto. Postoji jedna garnitura novih čitalaca, nema ih mnogo, ali ih ima mnogo više nego prije deset godina. Imamo nekoliko profesionalnih strip autora te tridesetak autora koji se povremeno bave stripom. Ide nabolje. Idemo lagano, bitku po bitku.

o Kako ste koncipirali salon “Deveta dimenzija”?

– Salon koncepcijom ne odudara od mnogih salona iz okruženja. Imamo nekoliko domaćih i stranih gostiju, profesionalnih strip autora, među kojiima su Aurlijen Fernandez iz Francuske, Aleksandar Zograf, Željko Pahek i Max Von Fafner iz Srbije, naš Milorad Vicanović Maza, strip izdavači “Besna Kobila” i “Komiko” iz Srbije. Postavljen je i štand naših prijatelja iz Mostara striparnice “Tarantula.

o S obzirom na to da salon ima i izložbeni karakter, šta posjetioce čeka u Kamenoj kući?

– Na salonu je postavljeno osam izložbi stripa, na 100 panoa, sa preko 500 tabli stripa. Svi gosti salona imaju svoju izložbu, a pored njih su vrlo zanimljive i važne izložba stripa “Alan Ford”, izložba strip škole “Kunova” iz Prnjavora i 3. izložba stripa Srpske, sa 21 trenutno aktivnim strip autorima iz Republike Srpske. Aktivna je i strip radionica za najmlađe, ali i malo starije, gdje svi zainteresovani mogu da stvaraju njihove stripove, rame uz rame sa profesionalcima.

o Zašto se toliko dugo čekalo na salon stripa u Banjaluci, ako se uzme u obzir koliko dugo postoji udruženje “Deveta dimenzija”?

– Iako smo udruženje zvanično osnovali u aprilu 2011. godine, naše aktivnosti i druženja su počela još krajem 2006. godine organizovanjem 1. izložbe stripa Srpske u Palama, a zatim i organizacijom prvog međunarodnog salona na ovim prostorima – Salona stripa “Laktaši”, koji se od 2008. godine do danas održava, evo, već punih 11 godina. Već tada smo pokrenuli magazin “Parabellum”, koji izlazi jednom godišnje i na 200-300 strana donosi stripove i tekstove o devetoj umjetnosti, a do sada je izašlo osam brojeva. Tokom protekle decenije smo imali i mnoštvo grupnih i samostalnih izložbi stripa širom Republike Srpske. Objavili smo i dvadesetak vanrednih izdanja strip albuma.

o “Deveta dimenzija” se takođe bavi izdavaštvom, kakve novitete ste spremili za salon?

– Na salonu je nekoliko novih izdanja iz kuhinje “Devete dimenzije”. Tu su, knjiga i strip pokojnog Nenada Briksija, legendarnog prevodioca stripa “Alan Ford” pod nazivom “Mrtvacima ulaz zabranjen”, zatim, nedavno objavljeni strip album “Stripovijetke” autora Milana Mladića i moje malenkosti, po pripovjetkama Petra Kočića, kao i strip album Jovana Bratića “Ponori zla”. Uskoro stiže i treći integral serijala “Wunderwaffen” našeg crtača Milorada Vicanovića Maze i francuskog scenariste Ričarda Nolana, a o ostalom ćemo kad to bude aktuelno.

Autor plakata: Predrag Ikonić alijas Peđa Slavni

o Kod nas je široko rasprostranjeno mišljenje da je strip nešto namijenjeno djeci. Kako izlazite na kraj sa takvim stavovima?

– Danas je takva situacija da se sve gleda kroz materijalnu komponentu i kada nekom kažeš da se u slobodno vrijeme baviš stripom prvo pitaju šta imamo od toga, koliko je love u pitanju i slično. Obično se misli da su to crteži i stripovi rađeni za djecu, poput Mikija Mausa ili Paje Patka. Upravo aktivnostima u posljednjih nekoliko godina, o kojima smo već govorili, doprinosimo da se razvije svijest naših građana i da se ne mora svakome ponaosob objašnjavati “šta”, “kako” i “zašto”, kada je u pitanju strip. A, što se tiče djece kao publike, to povezivanje me raduje. To i jeste naš primarni cilj – da razvijemo nove generacije čitalaca stripa. Djeca su najbolja publika, najbolje razumiju ovaj medij i lako “pohvataju” jezik stripa. A, strip je vrlo ozbiljna stvar. Toliko ozbiljna da mi se to nekad i ne sviđa (smijeh). Šalim se, naravno.

o Šta je onda, po tebi, najveća vrijednost stripa uopšte?

– U moje vrijeme odrastanja skoro svi su čitali stripove. Ja sam vrlo rano naučio da čitam listajući i čitajući stripove, mnogo prije polaska u prvi razred osnovne škole. Kasnije sam naučio “more” pojmova iz geografije, istorije, biologije, pa i fizike i matematike. Naučio sam da maštam. Naučio sam da razlikujem dobro i zlo. Lijepo od ružnog. Naučio sam da budem na pravoj strani. Zbog svega ovoga i dalje mislim da je najveća vrijednost, ali i uloga stripa u tom opštom obrazovanju, edukacija.

o Šta je potrebno uraditi kako bi se dodatno edukovala potencijalna strip publika?

– Potrebno je što više aktivnosti na promociji devete umjetnosti, kao što su ranije pomenute: izložbe, radionice, nova izdanja… Potrebno je jezik stripa uvoditi u škole i udžbenike. Pa, i u vrtiće. Zašto da ne? Djeca to vole i djeca to razumiju. Kada mi je Zoran Pejić, naš predsjednik udruženja, predložio da i u Banjaluci organizujemo salon stripa, u prvi mah sam pomislio: “Šta će nam još jedan salon kad već postoji salon u Laktašima, a mi nemamo dovoljno publike ni za taj jedan?”. Ali, kada sam malo stao na loptu i razmislio, shvatio sam da treba što više salona i što više strip dešavanja. Kako da povećamo broj publike, ako se sastajemo samo jednom ili nijednom godišnje? Salon stripa u Laktašima se održava u aprilu, a ovaj novi salon u oktobru. Nedostaju nam još dva, pa da imamo salon stripa za svako godišnje doba u Republici Srpskoj. Možda to budu jedan zimski na Jahorini i jedan ljetnji u Trebinju ili Nevesinju, i to je to.

Savo Drakulić

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA