Aleksandr Petrov za SC: Iz Jarosljava do Oskara

644
Aleksandar Petrov, foto D. BOŽIĆ

Jedanaesto izdanje Međunarodnog festivala animiranog filma Banja Luka je zvanično otvoreno 24. oktobra i trajaće do 28. oktobra, ovaj put ne samo u Banjaluci, nego i u Trebinju.

11. Međunarodni festival Banja Luka

U petodnevnom programu festivala planirana su četiri takmičarska bloka, te nekoliko revijalnih, gdje će se prikazivati filmovi Evropske nagrade za animaciju (EAA), animirani filmovi Republike Srpske, EX-YU panorama itd, uključujući i posljednji film Vesa Andersona (Wes Anderson), “Ostrvo pasa” (eng. Isle of Dogs), koji će biti premijerno prikazan u okviru svečanog zatvaranja festivala, u bioskopu Palas. U okviru festivala, publika, između ostalog, ima priliku pogledati i izložbu “Zagrebačka škola crtanog filma”, najvažnije škole animiranog filma na prostorima Balkana, koja je prije dva dana otvorena u prostorijama Kulturnog centra “Banski dvor”. Uz nekoliko promocija i predavanja, te predstavljanje projekta “Moja okolina – moje stvaralaštvo”, čiji je jedan od autora Miodrag Manojlović, banjalučki vizuelni umjetnik i scenski dizajner, organizatori 11. Međunarodnog festivala animiranog filma Banja Luka potrudili su se da ovogodišnje izdanje ima šaroliku ponudu programa gdje svako može pronaći nešto za sebe.

Otvaranje izložbe Zagrebačka škola crtanog filma

Međutim, najveću pažnju javnosti ipak je privukla činjenica da je ovim povodom u Banjaluku stigao Aleksandr Petrov, ruski animator i umjetnik koji je za svoje ostvarenje “Starac i more”, nastalo po motivima najpoznatije priče Ernesta Hemingveja (Ernest Hemingway), dobio nagradu Akademije za Najbolji kratki animirani film. Gospodin Petrov je otvorio Međunarodni festival animiranog filma Banja Luka, a juče je u prostorijama Dječijeg pozorišta Republike Srpske odvojio nekoliko trenutaka kako bi razgovarao i sa ekipom Srpske Cafe.

Isle of Dogs, Wes Anderson

O OBRAZOVANJU…

Rođen u Rusiji, u gradu Jaroslavlje (Yaroslavl) koji, kao i Banjaluka, nema razvijenu filmsku industriju, Petrov je formalnim obrazovanjem ipak uspio doći do svog poziva, a na pitanje da li je za uspjeh animatora važno formalno obrazovanje i zašto, te koliko mu je ono pomoglo na tom putu odgovorio je da je zahvalan svojim učiteljima koji su izdvojili vrijeme kako bi mu prenijeli svoje iskustvo, jer, da nije bilo toga, osjećao bi se mnogo manje samouvjereno i, na kraju krajeva, možda se uopšte ne bi ni bavio poslom animatora. Vjerujući da obrazovanje pomaže jer “predstavlja elementarnu bazu za svakog umjetnika kako bi mogao da se osjeća slobodnim”, dodao da je “veza između učitelja i učenika, koja se rađa putem formalnog obrazovanja, izuzetno važna i da se u tom odnosu možda čak javlja i neka vrsta zdrave konkurencije čiji je cilj i zadatak da kod ljudi koji već imaju talenat taj talenat oblikuju i usmjere”. Pored toga, smatra da je internet važan aspekt u oblasti obrazovanja danas jer “nam omogućava brzi protok informacija gdje svako može da uzme ono što mu zapravo odgovara i da nauči sve što poželi, odnosno da iskoristi internet i sve mogućnosti koje pruža u svrhu obrazovanja”.

Otvaranje 11. Međunarodnog festivala

O TEHNICI…

Autor filmova, nagrađen najznačajnijim svjetskim priznanjima u animiranom filmu, poznat je po veoma zahtjevnoj i komplikovanoj tehnici slikanja uljanim bojama na staklu, koja iziskuje puno vremena, što je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg ga koristi veoma mali broj animatora u svijetu. Uzevši u obzir da je za svaki kadar neophodno nekoliko desetina crteža i da se svaki crtež briše kako bi ustupio mjesto novom i gdje je samo za film “Starac i more” iskorišteno preko 29 000 crteža, pitali smo ga kako izgleda njegov umjetnički proces, koristi li “storiborde” i koliko je zahtijevno planirati sam umjetnički proces, uzevši u obzir kompleksnost ove tehnike.

– Za svaku vrstu animacije potreban je veliki broj crteža. Konkretno u mom slučaju, ja koristim uljane boje i jako mi je teško da prije samog snimanja napravim plan prema kojem će to sve da ide. To znači, kada sve nacrtam, odnosno kada je prvi kadar gotov, onda vidim šta dalje. Nakon toga sve ide rutinski, jer, da bi se lik kojeg san nacrtao pokrenuo, potrebno je da obrišem sve i nacrtam tog lika u drugoj pozi, u pokretu, i to se onda ponavlja više puta dok se ne dobije tečan, linearni pokret. Nakon toga, sve ide kao po nekoj traci i veliki dio kompletnog procesa je zapravo improvizacija koja se svodi na uništavanje prethodnog crteža kako bi se na tom istom staklu slikalo nešto novo. Za svaki kadar je potrebno oko nekih stotinjak crteža, međutim, čini mi se da su moji producenti malo preuveličali kada su rekli da je za “Starac i more” iskorišteno 29 000 crteža, jer se u suštini ne mijenja sve na crtežu, nego samo ono što se kreće. To znači da ukoliko imamo statični detalj, on ostaje isti, dok se lik u pokretu zapravo mijenja, čime na kraju dolazimo do nešto manjeg broja različitih crteža koji su se, konkretno za ovaj film, upotrijebili.

Aleksandr Petrov, animator i Goran Dujaković, direktor festivala

O TEKSTU…

Vodeći se činjenicom da je njegovo najpoznatije djelo “Starac i more”, za koje je dobio Oskara 1999. godine, i koje je bazirano na najpoznatijoj priči Ernesta Hemingveja, njegovom remek-djelu, željeli smo da znamo zašto je odbarao baš ovu priču, pretpostavljajući da je jedan od razloga njena pouka, univerzalnost, kvalitet, te, kada bi imao neograničena sredstva za finansiranje svog sljedećeg projekta, koje bi literarno djelo odabrao i koliko je zapravo teško raditi na tekstu velike kulturne važnosti. Prepoznajući naše pitanje kao “jako zanimljivo”, rekao nam je da je već dva puta vodio projekte interpretacija značajnih tekstova. Uz Hemingvejev tekst “Starac i more”, bila je tu i Danteova “Božanstvena komedija”, tekst na kojem je bazirao svoj diplomski rad. Smatrajući “da je to jako teško raditi, pogotovo jer nisam obrađivao kompletan tekst, nego samo njegove dijelove” naveo je i da se, ako bi bio potpuno iskren, boji ponovo da radi na nekom važnom književnom djelu, jer je teret težine tog posla opasniji nego što se na prvi pogled čini.

O VAŽNOSTI ANIMIRANOG FILMA…

Animirani filmovi se obično percipiraju kao umjetnički oblik namijenjen djeci. Ova stigma prati ga još od samog začeća, iako ljudi koji se bave animacijom ili umjetnošću, te ljubitelji generalno, razumijevaju da to nije baš slučaj i da je animacija, kao umjetnička forma, mnogo više od toga, posebno zato što je u pitanju slobodni medij. Ako u obzir uzmemo i kulturološke fenomene koji su izrasli iz ovog žanra, poput video igara, kulture konvencija (na primjer “comic con”), pojedini žanrovi igranih filmova ili na primjer kompjuterski generisana slika, činjenica je da animirani filmovi danas imaju važniju ulogu u razumijevanju svijeta nego što bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti. Prije svega, u pitanju su filmovi koji sa lakoćom uspijevaju premostiti i adresirati pitanje kulturne različitosti, koji mogu lakše istražiti socijalna pitanja o kojima bi se itekako trebalo razgovarati i slično. Samim tim, animacija nam pokazuje da izvjesnom promjenom i transformacijom svijeta, što je simptomatično za ovaj žanr, njegov pečat, o istom možemo saznati mnogo više nego što bismo to uspjeli uraditi u standardnom formatu igranog filma. U tom smislu, interesovalo nas je kako on komentariše takve stavove i na koji način se protiv njih možemo boriti?

Aleksandar Petrov, foto D. BOŽIĆ

– Zanimljivo mi je da čujem to pitanje jer je ono važno i postavlja se unazad nekoliko godina. Aktuelno je. Ljudi uglavnom misle da su animirani filmovi tu iz dva razloga, za opuštanje i za zabavu, te da je dovoljno da uzmete djecu, postavite ih ispred ekrana i da puštate film za filmom. Međutim, ja sam čitav svoj život posvetio tome da se ta slika promijeni. I svi moji učitelji i svi pedagozi koji su radili sa mnom su isto tako svoje živote posvetili tome da se uspostavi drugačije viđenje animiranog filma kao umjetničkog filma koji može da se bavi zabavnim, ali i ozbiljnim, pa čak i neprijatnim temama, jer on ima sve instrumente i sve mogućnosti da živim i jakom jezikom utiče na sve ljude, različitih nacionalnosti, religija i slično, tako da animirani film ima i obavezu da govori o tome. Dakle, cilj je ne predavati se i nastaviti se boriti dalje kako bi se ta slika promijenila.

O NEKOMERCIAJLNOJ UMJETNOSTI…

I za kraj, s obzirom da je gost u Banjaluci, da takođe dolazi iz manjeg grada, nerazvijene filmske industrije i animacije, tražili smo da nam na osnovu svog iskustva, životnog i filmskog, kaže šta je, po njemu, najbolja strategija, najbolji put za širenje svijeta animacije, ali i nezavisne, nekomercijalne kulture. Kroz festivale, obrazovanje i uspostavljanje škola ili nešto sasvim drugo?

– Da, u pitanju je veliki problem i velika briga svih autora – kako da film koji ste pravili godinama i na koji ste potrošili svu svoju snagu, vrijeme i emocije zapravo dođe do svoje publike? Iako imamo ekspanziju medija, oni se zapravo bave komercijalnim proizvodima, kao što su igrani filmovi ili serije, tako da danas rijetko ko prikazuje kratkometražne, umjetničke i nekomercijalne filmove, sve ono što ne donosi profit bioskopima…To je zapravo veliki gubitak za društvo danas. Međutim, tu prosvetiteljsku ulogu su preuzeli festivali, entuzijasti i muzeji koji još uvijek prikazuju umjetničke filmove u koje autori i umjetnici ulažu puno energije. Međutim, sve je to uzaludno ukoliko nemate podršku i pomoć države i institucija. Tako da ja u suštini nemam recept kako uspjeti… Možemo se samo nadati da nas Bog neće ostaviti same i da će sve biti u redu.

Zahvalivši nam se na nekoliko “važnih, inspirativnih i neposrednih pitanja” koja su ga tokom razgovora nagnala na razmišljanje, gospodin Petrov je svojim odgovorima zapravo učinio isto, postavljajući pitanja o generalnom stanju umjetnosti danas, koja u kontekstu budućnosti banjalučke kulturne scene, posebno kada je film  u pitanju, imaju veliku težinu. Sa tri mala, vrlo profilisana filmska festivala, jednim komercijalnim bioskopom i minimalnim sredstvima za razvoj sedme umjetnosti, prikazivačke djelatnosti i distribucije, bez kojih filmska produkcija nema puno smisla, ostaje da se zapitamo gdje u Banjaluci danas uživati u čarima nezavisnog, nekomercijalnog filma legalno, nevezano za to da li je riječ o animiranom ili igranom filmu, kratkom ili dugom metru?

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA