Vuk Bačanović: Predizborna kampanja u Republici South i Park

1743
Vuk Bačanović
Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, novinar i urednik. Nakon što je izrazio, za sarajevsku javnost, nepodobno mišljenje, živi i radi na relaciji Mostar-Beograd.

Jedna od omiljenih mudrosti iz South Parka mi je ona Matthewa McConaugheya: “Nekada moraš ići naprijed tako što ideš unazad. Da li vozimo auta ili ona voze nas?”

Zemlje Bosne i Hercegovine osim što su istorijski unesrećene imenom tipa Sveti Kits i Nevis ili Republika Gornja Volta, ili pak Saint Vincent and the Grenadines, Trididad i Tobago, Sao Tome i Principe i tome slično, imaju i tu naopaku okolnost da neprestano primjenjuju ovu filozofiju. S tim da unazad ne idu da bi išle unaprijed. I da to ne rade nekada nego neprestano. Ali se i uvjeravaju da idu samo naprijed. Ali tako to biva kada se kompletno društvo pretvori u nezavršivu epizodu South Parka.

Uključiš RTRS, tamo neki savjesni novinar smatra da čini uslugu sistemu tako što će od Milorada Dodika tražiti da nakon izjave od tri minute, narednih deset pojašnjava šta je htio da kaže u one prethodne tri. Onda okreneš na BN i tamo te dočeka Draško Stanivuković koji poziva predsjednika da ga izudara, a ovaj ga odbija. Sado-mazo igrica se potom nastavlja na nekom od portala na kojem samomrzitelji i decenijski ponavljači jednih te istih rečenica arlauču da smo propali i da će nas zbog toga što se svaki dan ne bičujemo da bismo se iskupili jer smo ovakvi kakvi jesmo, ubiti promaja. Ili ako već ne promaja nešto više nego promaja. E onda pređeš u Federaciju i tamo utvrdiš da je najveća bošnjačka stranka dobila novu himnu.

Zamišljam tako South Park scenu u kojoj Stanivuković želi da ga Dodik izbičuje pred grupom kritičnih intelektualaca koji već sami sebe bičuju jer ih bič ubija bolje od promaje i da se onda svi skupa, kao u nekom sretnom završetku Diznijevog crtanog filma, nađu u performansu SDA “Krenula su dva brata”.

Zove se, nećete nikada pogoditi, “Domovina”. Domovina je plagijat ruske narodne pjesme “Krenula su dva brata”. Radi se o pjesmi iz rusko-turskog rata iz 1877, istog onog koji je prethodio Berlinskom kongresu i dodijeli BiH Austro-Ugarskoj na staranje. Onda pređete u treću realnost i utvrdite da je pored Posušja izvjesni rimokatolički sveštenik fra Mario Knezović otkrio spomenik u obliku NDH, e da bi njegovi apologeti na sva usta objašnjavali kako to nikako nije NDH, već spomenik BiH i Hrvatskoj u jednom, a to što se radi, istovremeno o spomeniku palima u jedinicama NDH nije ni od kakve važnosti.

Zamišljam tako South Park scenu u kojoj Stanivuković želi da ga Dodik izbičuje pred grupom kritičnih intelektualaca koji već sami sebe bičuju jer ih bič ubija bolje od promaje i da se onda svi skupa, kao u nekom sretnom završetku Diznijevog crtanog filma, nađu u performansu SDA “Krenula su dva brata”. Sve završava tako da prisutni Naser Orić sa svojom pratiljom Gocom Tržan postaje predsjednik Komisije za pomirenje uz blagoslov fra Marija Knezovića i guslarski nastup Vukote Govedarice. Međutim kako se mora ići nazad da bi se išlo unaprijed, dođe do ponovne sporazumne svađe kojoj se ne nazire kraj, jer drugačije ne bi bilo zanimljivo postojati.

Jer, zapravo, sve su to prokleti hipiji. Hoće, navodno da spasu svijet ili državu i grad, ali jedino što rade je da puše travu, piju i smrde kao kuga. I nije to samo zato što je predizborna kampanja. Mr. Garrison je u jednoj od epizoda South Parka djecu dobro poučio da ne postoje glupa pitanja već samo glupi ljudi. Ili barem ljudi koji shvataju da je glupost isplativa, poput Miroljuba Petrovića, Senadina Lavića i da od postavljanja pitanja može samo zaboljeti glava. Nije to što smo po tome jedinstveni na svijetu, jer South Park upravo svjedoči da se radi o globalnim vrijednostima. Da, istim onim zbog kojih se neki intelektualci udaraju, a drugi žele biti udareni. I zbog kojih i za koje političari stvaraju sisteme za ograničenu inteligenciju, a ne samo za svoje glasače. Jer ovo je Republika South i Park. Odustanite od svake logike vi koji ulazite.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

2 KOMENTARA

  1. Vuk se ufuro u Cosicevu “kreativnu” filozofiju razvodnjavanja. Naravno, zarad patriotizma. Ali, mora se priznati da to radi kreativno, mastovito, inventivno,,,,.

  2. Vuče, ne mogu se oteti utisku da si advokat Milorada Dodika pa makar on napravio najveće sranje, kriminal ili siledžijstvo. Draško Stanivuković je žrtva jednog lole koji je privatizirao državu za sebe. Dodika kao fol kritikuješ u smislu pristrasnosti novinara RTRS-a (koji su druga najveća karikatura Republike Srpske), a čovjeka koji je žrtva predstavljaš kao sado-mazohistu?!

Comments are closed.