Fudbaleri Srbije remizirali su sa Rumunijom 2:2, u drugom kolu grupe C Lige nacija.

Večerašnja predstava je pokazala da mundijalske rane još nisu zarasle! Znali su u stručnom štabu “orlova” da je dug put do novog povjerenja nacije u fudbalsku reprezentaciju, ali se u lijepoj septembarskoj večeri pred selektorom Mladenom Krstajićem ukazao novi problem. Srbija i kada igra dobro ne zna ili ne može da pobijedi.

Griješili i iskusni i mladi

Vidjeli smo da je Aleksandar Mitrović u ovom trenutku za tri koplja najbolji srpski napadač i da u tandemu sa prefinjenom fudblaskom dušom Dušana Tadića može da bude ubojit, ali… Selektor će morati da pronađe rješenje za defanzivni rebus i brojne odbrambene probleme. Nekada vrsni štoper moraće kako zna i umije da utegne posljednju četvortku, inače…

Kada je trebalo da domaćin potvrdi trijumf protiv Rumunije, on je “kočio”. Kada je trebao da naplati olujne napade – “samoubijao” se lošim reakcijama i tragičnim procjenama u posljednjoj liniji. Griješili su i iskusni Aleksandar Kolarov i mladi Miloš Veljković.

Ima tu i do duhova prošlosti, ali i činjenice da se na samopouzdanju radi kao i na uigravanju ekipe. Znači godinama. A “orlovi” to nemaju.

Srbija je ostavila više nego solidan utisak u prvom poluvremenu. Ofanzivni dio manevra – Tadić, Sergej Milinović Savić i Adem Ljajić – osvjetlao je trijumfalni put četi Mladena Krstajića. Pomenuta trojica igrača su pogurala Mitrovića da da ono najbolje od sebe, čak i više od toga. Napadač reprezentacije Srbije nije bio samo “target men”, nego i poluplejmejker koji se trudio da proigravanjem petom pronađe rupu u zgusnutnoj odbrani Rumuna.

Još će morati Krstajić da boravi na klupi i niže pobjede kako bi nas ubijedio da je rješenje za duge staze, ali kao rijetko kada u novije vrijeme, “orlovi” su bili svestrani. Napadali su kroz sredinu, a zatim jako udarali i po bokovima. Prvi je povukao Antonio Rukavina, ali je Kolarov “zamijesio” akciju koja je prethodila pogotku Mitrovića u 26. minutu. Uzalud je Kozmin Kontra skakao sa klupe i pomjerao linije odbrane, pošto su reprezentativci Srbije “ubijali” rivala igrom jedan na jedan. Raspoloženi Tadić se naklatio na kosti Nikosuru Bankuu, imao je i Kolarov šta da kaže svaki put kada bi mu se ukazala šansa.

Djelovalo je u svakom trenutku da Srbija ima kontrolu utakmice u rukama. Odlično privikavanje na nivo više imali su Nemanja Maksimović i Saša Lukić. Totalno ukočeni Rumuni morali su da se zadovolje pukim izvršavanjem defanzivnih zadataka. Ipak, zaprijetili su u posljednjem minutu prvog poluvremena kada je Aleksandru Kipčiju “opalio” sa 16 metara i pogodio prečku.

Zli duhovi iz Rusije

Bile su to prvi znanci pukotina u sistemu Mladena Krstajića, dovoljno da se u taboru “orlova” pojave zli duhovi iz Rusije. Potez kapitena Kolarova iz 48. minuta kada je rukama zadržao Kipčijua je sinonim za dekoncentraciju i najjefitniju moguću grešku.

Posljedice izjednačenja iz penala dugo su se osjećale. Izgubili su domaći na tečnosti, hrabrosti i integritetu. Čak ni vatreni potez Mitrovića, pogodak iz golgeterskih udžbenika nije pomogao “orlovima” da zgrabe trijumfu koji im se nudio na tacni. Ubrzo je poslije kornera sa desne strane Nikolae Stančiju pobjegao Veljkoviću i smjestio loptu iza leđa nemoćnog Marka Dmitrovića.

Sliku o boljoj ekipi koja nije znala da pobijedi dopunile su brojne šanse u posljednjih 20 minuta. Najbolja je bila ona Mitrovićeva kada je lopta otišla preko gola…

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA