Još od sedamdesetih godina, san muzičara je bio da izdaju album. Ugovor sa velikom izdavačkom kućom i kasnije izdavanje najprodavanijeg albuma, bio je epitom onoga za šta je većina muzičara živjela i radila.

Ipak, ispostaviće se da je album vrlo brzo postao relikt prošlosti, a kao savršeni primjer ove tvrdnje dovoljno je samo pogledati američku muzičku industriju, kao jednu od najrazvijenih i u sklopu nje album “Scorpion”, koji je objavio poznati reper Drake.

Dok su pjesme sa albuma obarale rekorde striminga na muzičkim servisima, kao što su Apple Music ili Spotify, sam album se prodao u svega 29.000 tokom jedne sedmice. Kako bi ovo bilo jasnije, pojavljivanje u muzičkom segmentu emisija poput npr. Saturday Night Live u osamdesetim i devedesetim, obično bi rezultiralo pet puta većom prodajom naredne sedmice, nego što je to uspio “Scorpion”. Štaviše, s vremena na vrijeme, u slavnim danima muzičkog biznisa, prijavljivane su čak i milionske prodaje tokom samo jedne sedmice.

Ipak, sada je situacija takva kakva jeste, pa jedno od najvećih izdanja (barem u nekom smislu) koje je američka muzička industrija ikada vidjela, ima prodaju od mizernih 29.000 primjeraka.

Poređenja radi, tih 29.000 odgovara približno 0.0089% ukupne populacije SAD-a od 326 miliona ili manje od jednog izdanja na svakih 10.000 ljudi. Drugim riječima, 99,991% stanovništva SAD ga nije kupilo, a ovdje pričamo o albumu koji je broj jedan u Americi.

Ako biste pomislili da neko u muzičkoj industriji lamentira nad ovom činjenicom, griješite. Posao je u onome što mnogi smatraju periodom eksplozije sa dvocifrenim rastom, a sve to dolazi od strimovanja. U slučaju da niste primijetili, strimovanje se vrti oko pjesme, a ne oko albuma.

Da li će album nestati kao rezultat svega ovoga? Svakako da ne, jer je on još uvijek dobar način za objavljivanje seta pjesama, a on može biti koristan i za umjetnika i za etikete, dok takođe postoje i ljudi koji i dalje kupuju CD ili vinil. Takođe, ova posljednja grupa je priča za sebe. Ali, u budućnosti ćemo vidjeti da se na album stavlja sve manji akcenat, dok se pjesme objavljuju čim se završe, umjesto da čekaju i ostale kako bi se sastavio kompletan album.

I ovo je, zapravo, dobro i zdravo za muzičku industriju. Pjesme se izbacuju brzo, svakoj se maksimalno posvećuje pažnja, umjesto da postane nevidljiva ili barem ne toliko bitna kao kada je na albumu, a svaka od njih se promoviše po kvalitetu i vrijednosti, baš kao i tokom pedesetih.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA