Proizveden posljednji FIAT Punto

706

Posljednji primjerak najprodavanijeg modela u istoriji italijanskog giganta sišao je sa traka pogona Melfi protekle nedjelje. Dvadeset pet godina, tri generacije i 9 000 000 prodatih jedinica, to je ukratko bila era – FIAT Punta.

Tako je u istoriju otišao automobil koji je bio zaštitni znak FIAT-a kao proizvođača automobila za široke mase i jedan od nosilaca razvoja kompanije u najkritičnijim trenucima.

Međutim, Fiat Chrysler Automobiles (FCA) grupacija je promijenila svoju politiku i fokus sa jeftinijih i pristupačnih modela na one više klase, a u toj strategiji Punto nije imao svoje mjesto (poput Alfa Romeo MiTo).

Punto će ostati zapamćen kao model koji je diktirao trendove i koji je zauvijek obilježio modernu istoriju Fiata.

Najproduktivnija godina bila je druga 1995. sa 665 000 primjeraka, a do 2002. FIAT nije pravio manje od 500 000 jedinica godišnje.

Punto je odlično prihvaćen i kada je krenula treća generacija sa 340 000 Grandea 2006, da bi nakon toga proizvodnja konstantno padala do svega 61 500 jedinica u 2016.

Zvanično je predstavljen u oktobru 1993. na Auto salonu u Londonu, kao nasljednik takođe legendarnog modela Uno koji je prodat u osam miliona primjeraka.

Punto je odmah osvojio italijanske, ali i evropske vozače pa je proglašen za Evropski automobil godine 1995. ispred Volkswagen Pola.

Dizajnirao ga je legendarni Đorđeto Đuđaro, a bio je dostupan u verzijama kao hečbek sa tri i pet vrata, kabriolet sa dvoja vrata, te teretna varijanta (N1).

Kao i većina tada novih Fiatovih modela, imao je nezavisno oslanjanje sa MacPherson ogibljenjem na prednjoj osovini.

Ulazna varijanta je imala četvorocilindarski 1,1-litarski benzinac i 1,7-litarski dizel. Kasnije je stigao savremeniji 1,2-litarski benzinac koji je imao 1.242 cc dostupan u tri verzije sa 60, 75 i 88 KS.

Sporting verzija prve generacije je imala 1,6 8v sa 88 KS, koji je kasnije zamijenio 1,2 16v FIRE sa dva “konja” manje.

Na vrhu ponude bio je Punto GT sa 136 KS iz 1,4-litarskog turbo agregata koji je koristio prepakovanu verziju 128 SOHC motora iz Uno Turbo Mk II, sposoban za brzinu veću od 200 km/h i ubrzanje 0-100 km/h u 7,9 sekundi.

Tokom godina GT je imao tri različite verzije ovog agregata – 136 KS (1993-1995), 133 KS (1995-1997) i 130 KS (1997-1999).

Ukratko, može se reći da je Punto nudio za svakoga po nešto. Ne samo u ovoj prvoj, već i u svakoj narednoj generaciji.

Fiat je 1997. “apdejtovao” prvu generaciju, a “osvježeni” Punto je dobio i nov agregat sa 16 ventila i 85 KS.

Dvije godine kasnije stiže druga generacije Punta, koja je bila jedan od najzastupljenijih automobila na srpskim putevima prethodnih godina.

Lansirana je pod kodnim imenom Project 188 u septembru 1999. u Frankfurtu, sa potpuno novim dizajnom koji je ipak sačuvao ključne odlike originalnog Punta, dok su šasija i enterijer potpuno promijenjeni, sa novim oslanjanjem na zadnjoj osovini.

Novi Punto je bio prvi Fiat sa novim i dalje aktuelnim logom kompanije koji je predstavljen u čast 100 godina postojanja.

Ulazna verzija su bili 1,1 i 1,4 turbo-benzinac koji su brzo zamijenjeni novim agregatima zbog ograničenja emisije štetnih gasova.

Tako je osnovni model imao 1,2-litarski benzinac sa 8 i 16 ventila, prva verzija je raspolagala sa 60, a druga sa 80 KS. Treća pogonska varijanta bio je popularni 1,9-litarski dizel koji je imao i turbo verziju.

I Punto II je imao sportske vartijante. Osnovna je bio Sporting model sa 1,2 16v agregatom uparen sa šestostepenim mjenjačem, a “sportskim” su ga činili prije svega atraktivni pragovi, branici i zadnji “kačket”, posebne alu felne, te nešto drugačiji enterijer od “običnog” Punta.

Ipak, pravi “sportista” bio je 1,8 HGT koji je mogao da dostigne 210 km/h i ubrzanja 0-100 kmh/h za osam sekundi. HGT je imao i atraktivniju varijantu sa Abarth paketom opreme pragova, branika i zadnjeg spoilera, felni i enterijera, ali je pogon ostao nepromijenjen.

Druga generacija dobila je i Dualdrive električni servo upravljač sa dva režima rada, koristeći elektromotor, a ne hidrauličnu pumpu koju pokreće motor.

To je rezultovalo manjom potrošnjom i manje štetnim uticajem na okolinu. Ekonomičnost se oslikvala prosjekom potrošnje od 5,6 l/100 km u gradskim i 3,9 l/100 km vangradskim uslovima sa 1,9 dizel motorom.

Nakon 5 000 000 proizvedenih primjeraka FIAT je i drugu generaciju “redizajnirao” 2003. obogativši ponudu agregata sa 1,4-litarskim benzincem i novim 1,3-litarskim Multijet dizelom, koji je kasnije potpuno izbacio 1,9 JTD.

Osim toga, unapređena je platforma uključujući obimne promjene u eksterijeru prije svega zbog bezbjednosti pješaka.

U ovoj generaciji FIAT je nekoliko puta mijenjao dizajn Punta pa je tako stigao i Classic, a 2005. je licencu za proizvodnju dobila Zastava Kragujevac pa je Punto u Srbiji prodavan pod imenom Zastava 10.

Dvije godine nakon “ristajlinga” Mk2 stigla je treća generacija nazvana Grande Punto, koji je predstavljen na jesen 2005, a takođe ga je dizajnirao Đuđaro.

Grande Punto je baziran na platformi za male automobile koju je FIAT razvio u saradnji sa Opel-General Motors grupom ali je porastao u odnosu na prethodnika.

FIAT je redizajnirao model četiri godine kasnije i promijenio mu ime u Punto EVO, sa drugačijom prednjom maskom i zadnjim štop svjetlima i novim enterijerom.

U januaru 2012. FIAT je vratio ime Punto sa novim “redizajnom” koji je uključivao sličnu prednju masku koju je imao Grande iz 2005, ali je zadržao štop svjetla iz Evo varijante.

Dvije godine kasnije Top Gear magazin je označio Punto Pop sa 1,2-litarskim 8v agregatom od 69 KS kao “najgori automobil koji može da se kupi”, opisavši ga kao zastario, spor i zagađujući, a koštao je više od 12 000 evra.

Osim ogromne raznovrsnosti, a često se kaže da nijedan Punto nije isti uprkos identičnoj oznaci paketa opreme, Punto je zbog jeftinih i lako dostupnih dijelova bio vrlo popularan i zbog mogućnosti “tjuniranja” i amaterskog trkanja.

I sam FIAT je proizvodio verzije za trkanje poput Punto Rally, S1600 i Punto Abarth. Tako je na primjer Super 2000 Punto Abarth predstavljen 2005. sa 2,0-litarskim 16v motorom sa 280 KS i pogonom na sva četiri točka, a postojala je i turbodizel reli varijanta sa pogonom na prednjoj osovini kao Fiat Grande Punto R3D.

Punto je ostvario i nekoliko reli pobjeda:
Italijanski reli šampionat (2003, 2006)
Evropski reli šampionat (2006)
Međunarodni reli čelendž (2006)

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA