Monika Ponjavić: Gospodar prstenova na malim ekranima – Bože pomozi!

4969

Fenomen koji neki nazivaju Novim zlatnim dobom televizije se širi nezaustavljivom brzinom, te je stoga često prisiljen da iz produkcijskih razloga, a pogotovo iz razloga isplativog tržišta, poseže za poznatim i provjerenim tekstovima, koji u samom startu garantuju veliku gledanost, daleko veću nego onu koja sa skepsom dočekuje nove stvari.

Možemo to da posmatramo kao izuzetan nedostatak kada je filmska i tv umjetnost u pitanju, ali ponekad se nova interpretacija starog teksta može pokazati i kao pun pogodak. Na pamet odmah pada uspješni “Zapadni svijet” (eng. Westworld), čiju novu sezonu sa nestrpljenjem iščekujemo krajem ovog mjeseca ili “Sluškinjina priča” (eng. The Handmaid's Tale), koju možemo takođe posmatrati kao rimejk filma iz 1990, sa Natašom Ričardson i Robertom Duvalom.

Zato će mnoge okorjele ljubitelje Tolkina obradovati vijest da je jedan od najbogatijih ljudi svijeta, predsjednik gigantske kompanije Amazon, Džef Bezos, odlučio da ova kuća investira 120 miliona dolara u autorska prava za igranu seriju po romanu “Gospodar prstenova” (eng. The Lord of the Rings). Ova vijest je u početku dočekana sa nevjericom, ali kako su nove informacije krenule da pristižu, stvar se činila sve realnijom, a od neki dan i potpuno izvjesnom. Ono što znamo za sada je da će se serija sastojati od pet sezona, da neće ponovo prepričavati fabulu “Gospodara prstenova”, nego da će se baviti „drugim aspektima Srednjeg svijeta“. Šta predstavljaju ti aspekti, još uvijek možemo samo da nagađamo. Takođe se spekuliše da će ovo biti jedna od najskupljih serija ikada snimljenih, što odgovara trendu koji je posljednjih godina postavljala megapopularna serija “Igra prestola” (eng. Game of Thrones).

Ko god se prihvati ovog izazovnog projekta, ne sumnjam da će biti pod velikim pritiskom očekivanja, te opravdavanja nove verzije ove priče koju je Piter Džekson, slobodno možemo reći bez greške, ispričao prije skoro dvadeset godina svojom fenomenalnom trilogijom filmova, koji i dan danas ostavljaju isti utisak i odolijevaju vremenu bez imalo napora. Svi oni koji imaju naviku da ritualno sva tri dijela produženih verzija gledaju jednom godišnje, kao ja, znaju o čemu pričam. Čini se kao da će “Gospodar”, koji ove godine, 19. decembra, puni sedamnaest godina, zauvijek biti aktuelan. Da stvar bude još bolja (jer ja sam jedan od onih ljudi koji sa svakim novim gledanjem “Hobita” uživa više ne mareći za određene nedostatke) ljudi iz Amazona izjavljuju da sam Džekson ima otvoreni poziv za učešće na ovom projektu, ali ostaje da vidimo da li je to nešto što ga zaista zanima, nakon devet trosatnih filmova o Gospodaru prstenova i Hobitu. Držim fige.

Sa druge strane, činjenica da će se u ovoj seriji tretirati neki drugi događaji ili likovi itekako golica maštu, pogotovo uzevši u obzir koliko temeljno i koliko opširno je Tolkin razradio svoj Srednji svijet i njegovu cijelu istoriografiju i mitologiju. Priča i likova koji bi mogli da se ekranizuju je beskrajno mnogo, tako da bi ovo moglo da posluži za ono o čemu sanjaju svi ljubitelji pomenutog svijeta, a to je kinematografsko proširenje i dopuna Tolkinovog opusa.

Ono što možda plaši je upravo ta politika studija koja tržište postavlja kao najuzvišeniji autoritet i kreatora svih pravila igre. Kada se devedesetih radilo na pripremi “Gospodara prstenova”, iako su u igru bili uključeni veliki igrači, Braća Vorner i Nju Lajn Sinema, Piter Džekson je uspio da izvojuje epsku bitku za slobodu u produkciji samog filma koji je u ogromnom procentu pratio roman, protiveći se pogotovo u domenu nekih paradigmi koje blokbaster filmovi zahtijevaju, a pretežno se odnose na minutažu određenih aspekata filma, kao što su ljubavne priče, polna ravnoteža u ulogama, karakterne osobine protagonista i slično. “Gospodar prstenova” je ovim pritiscima odolio, što je rezultovalo izuzetnim filmom koji odiše duhom izvornog materijala. Dizajn produkcije je takođe rađen beskompromisnom posvetom i dotad neviđenom količinom zaista smislenog umjetničkog rada, koji je postavio primjer za budućnost. Sada se postavlja pitanje da li će najavljena serija uspjeti da ovo breme pretvori u svoju prednost, učeći od njega, ili ćemo, ne daj Bože, dobiti nešto prosječno, zagađeno studijskim miješanjem u priču, te sve popularnijim uplivom trendovskih socijalnih tema i njihovog matematičkog pristupa korigovanja umjetnosti, koja je sve, samo ne eksel tabela. Ili ne bi trebalo to da bude.

U svakom slučaju, na mojoj adresi Tolkin je uvijek i više nego dobrodošao.

Tekst napisala: Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner (scenograf) i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA