Mika Antić: Boem koji je živio svoju poeziju i kršio sva pravila (FOTO)

711

Najautentičniji pjesnik domaće književnosti i najveći srpski boem druge polovine prošlog vijeka napisao je stihove uz koje se i najgorča pilula života žvaće kao “mocart kugla”, a sve što je želio bila je “jedna odlična biografija”.

Na današnji dan, 14. marta 1932 godine rođen je Miroslav Mika Antić. Otišao je prije trideset dvije godine, a ostao besmrtan. Ostavio nam je u amanet čistu istinu: “O meni se najljepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.”

Bavio se svim ovozemaljskim profesijama, bio je čak i bokser, i to prvak Banata, a ostao upamćen kao pjesnik koji topi naša srca bilo da govori o ljubavi, prepričava djetinjstvo ili veliča život.

Družio se sa nazanimljivijim ljudima svoga vremena, sa mnogima drugovao u kafani. Neki ga pamte po tome što je dao ime čuvenoj beogradskoj krčmi “Poslednja šansa”, drugi po pjesmama iz školskih čitanki, a anegdote o njemu odavno su postale urbana legenda.

– Najviše bih volio da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima – rekao je Mika Antić o sebi.

Ali nije potrebno izmišljati – sam Mika je o sebi zabilježio da je rođen 1932. godine u sjevernom Banatu, u selu Mokrinu, gdje je išao i u osnovnu školu.

– Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca – zapisao je.

Prvu pjesmu objavio sa 16 godina

– Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umijem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferensije… Imam i neke nagrade i priznanja. Dvije “Nevenove”. Jednu za životno djelo u poeziji za djecu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorišta. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica – sam je na posljetku sročio svoju kroki biografiju.

Mika Antić, vječiti dečak domaće poezije, prvu pjesmu objavio je 1948. godine kao 16-godišnjak u beogradskom časopisu “Mladost”, a prvu knjigu pesama “Ispričano za proleća” dve godine kasnije.

Od 1954. je bio novinar u novosadskom “Dnevniku” i tu je, i u novosadskoj novinsko-izdavačkoj kući “Forum” je, uz manje prekide, radio sve do prerane smrti, u 54. godini…

Izjava ljubavi Miri Stupici, za kafanskim stolom

U svojoj autobiografskoj knjizi “Šaka soli” Mira Stupica pisala je kako to izgledalo kada se glumačkoj divi udvarao najautentičniji liričar naših prostora.

– Da se unuka hvali kako je jedan veliki pjesnik bio zaljubljen u njenu baku, čitavo jedno veče – napisala je u svojoj autobiografiji Mira Stupica o susretu sa Mikom Antićem
Kad joj je preminuo suprug Bojan Stupica, glumica se trudila da što više radi kako bi se otrgla depresiji u koju je lagano klizila. Prihvatala je sve poslovne ponude.

– Bila je skoro ponoć kada smo se te 1971. godine, poslije napornog snimanja ljubavne scene sa Batom Živojinovićem u filmu “Doručak sa đavolom” Mike Antića, našli za stolom hotela na Petrovaradinskoj tvrđavi. Prvi smo stigli Mika i ja.

Situacija za ćutanje od umora, tek poneka riječ.

– Dobra ti je bila ljubavna scena s Batom.
– Misliš – kažem.
– Da. Odlična. A šta osjećaš kad se ljubiš s partnerom?
– Pa ne osjećam ništa. Radim. Stajala sam satima na jednoj nozi, sva sam se ukočila. Vjetar je bio leden. Mislila sam kako će mi se na platnu vidjeti crvenilo nosa.
– Jesi li sama? Imaš li nekoga?
– Ne, nemam.
– A ja sam zaljubljen. Smiješim se.
– Blago tebi.
– Zaljubljen sam u tebe.
– Šališ se?
– Ne šalim se. Jesam.

Ćutim, ne znam šta da kažem, volim ga i moram da budem pažljiva. Uzimam ga za ruku.

– Miko moj, ja sam jedva jednog genija preživjela, drugog sigurno ne bih uspjela.

Prećutkujem alkohol. On pije i netremice me gleda.

– Znaš, ne mogu da radim ako nisam zaljubljen. Meni laknu, pošto je on tako uopštio problem.
– Pa ima toliko lijepih žena oko tebe, samo ih pogledaj, i sve te obožavaju.
– Da, ali ja volim tebe.
– Volim i ja tebe, Miko – kažem prijateljskim tonom i sa toplinom.

Mršti se, razumio je. Prilazi stolu novinar Tika Ilić.

– Kakve ja to ljubavne izjave čujem, ko je u koga ovdje zaljubljen.
– Ja sam zaljubljen u Miru Stupicu – viče iznerviran Mika. Srećom, restoran je prazan. Tika ga smiruje.
– Pa dobro, nije to ništa novo, svi smo u Miru Stupicu od rane mladosti bivali zaljubljeni i, kao što vidiš, svi smo preživjeli, pa ćeš i ti. A vama pjesnicima, ne treba baš mnogo ni vjerovati.
Mika, razljućen, vadi list papira i piše:
– Miroslav Antić je zaljubljen u Miru Stupicu. Ovo potpisuje Miroslav Antić.
– Djeco, umorna sam, idem da spavam, imaću sutra velike podočnjake.

Odlazim ostavljajući papir na stolu. Prošlo je 20 godina od tada. Mike odavno nema. Javlja mi se Petar Slovenski:
– Svratiću da ti dam nešto što ti šalje naš stari drugar Tika Ilić. Gledam, čitam, smješim se. Pazi, sačuvao Tika. E, pa lijepo, čuvaću i ja, čuvaću za moju unuku Miju, da se hvali kako je jedan veliki pjesnik bio zaljubljen u njenu baku, čitavo jedno veče – zapisala je Mira Stupica u svojoj knjizi.

Opirao se da robuje ustaljenim pravilima 

U knjizi “Sutradan posle detinjstva” Nemanja Rotar predstavio je život velikog pjesnika, a o onome čega nema u romanu pisac je rekao je:

– Mika je bio poput Oskara Vajlda. Sav svoj talenat je uložio u pisanje, slikanje i pravljenje filmova, a sav svoj genije u život. Pamtim ga kao eruptivnu i pričljivu ličnost. Kada bi dolazio u dom moje bake Melanije sve je bilo podređeno tom svečanom činu. Servirala su se jela koja je on volio, pratilo se šta on priča, Antić je dominirao u svakom smislu. Miroslav je živio svoju poeziju. On je svakako prezirao banalnost i monotoniju malograđanskog svakodnevlja. Opirao se da robuje svim tim ustaljenim poslićima i ritualima koje pokorno izvršavamo kako bismo opstali u ovom stadu zvanom čovječanstvo, rekao je Rotar.

Kaže da je Antić kršio pravila kada god je to mogao pa i po cijenu vlastite slobode.

– Jednom mi je moja tetka Mirjana pričala kako je u mladosti provela samo jedan dan sa Mikom. On je pozvao u Novi Sad da vidi kako on živi i gdje radi i čime mu je ispunjen dan. Krenuli su rano zorom u redakciju, pa svratili prvo u jedan, pa potom u drugi bife, poslije su stigli u redakciju, pa onda opet posjetili jednu, pa drugu kafanu, pozorište, književni klub, obišli kuće dunavskih alasa, kušali prvorazredna jela i sve to vrijeme se susretali i razgovarali sa mnoštvom ljudi. Vratili su se kući u sitne sate. I tek što je granulo novo jutro Mika je drmusao svoju sestru da ustane ne bi li sve to ponovili, a ona je samo umorno rekla: „Miko, ne mogu, zaista, ja se vraćam u Pančevo.” Izdržala je samo jedan oktanski, pjesnički dan – ispričao je Rotar.

Pjesme Mike Antiće prevođene su na ruski, makedonski, engleski, albanski, turski, mađarski, slovački, češki, francuski, rumunski, poljski, slovenački…

Ako ti jave: umro sam – ne veruj, to ne umem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag.”, napisao je Mika.

Pa ipak, onoga dana kada je napustio ovaj svijet, otvoreno je pismo napisano za Dudu iz komšiluka, u kome Mika Antić nalaže da ga i u posljednjim trenucima poštede suvišnih konvencija.

– Kad me budu iznosili, neka pročitaju “Besmrtnu pesmu”. A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira “Piro manda korkoro”. Niko ne smije da mi drži govor – bila je posljednja želja Mike Antića.

Mika Antić se ženio tri puta, i iz tih brakova imao je šestoro djece, a prema njegovim riječima, doživio je mnogo ljubavi pretvorivši ih djelimično u poeziju. Prvo se oženio Ljubicom, pa Svetlanom koja mu je rodila četvoro djece. Treći put, srce mu je uzela Smilja koja mu je rodila dva sina. Nasljedici su mu podarili šestoro unučadi.

Ovako je govorio Mika Antić

Za tom razbarušenom pjesničkom gromadom ostali su stihovi i citati kojima će se, ne samo ove sadašnje, nego i neke nove generacije udvarati, iskazivati ljubav ili prosto šarmirati.

“Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog”

“Ako sad nisi ti, nikad to nećeš ni biti. Nije sve u svoje vreme, već sve u tvoje vreme.”

“Kada jednom budete odrasli, ponašajte se kao svemir, a ne kao njegov deo”

“I najveći je život kad nisi svestan da živiš, nego misliš da sanjaš”

“Stvarnost je kao odeća. Nije važno što nosiš, nego kako ti stoji. Prekini sa oblačenjem, moda je sezonska umetnost”

“Treći put kad se zaljubiš, izbriši obe ranije. Nek treća bude prva. Nek peta bude prva. Nek stota bude prva, ako se pošteno diše. Kad ljubav brojiš do jedan, onda je ima najviše!”

“Lepota traženja nije u nalaženju, nego u našoj odluci da tražimo.”

“Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Još ređi oni koji shvataju slobodu granice.”

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA