Sjećanje na Kutiljerov plan: Kako je Izetbegović mogao zaustaviti rat?!

2329
Alija Izetbegović

Na današnji dan 1992. godine portugalski diplomata Žoze Kutiljero predočio je, u ime EU, plan za etničku kantonizaciju BiH, koji je podrazumijevao njenu nezavisnost, ali je tadašnji muslimanski lider Alija Izetbegović prvo prihvatio, pa odbacio taj prijedlog.

Bio je to posljednji mirovni plan potpisan prije početka rata u BiH. U ime srpske strane plan je 18. marta verifikovao Radovan Karadžić, u ime Hrvata Mate Boban, a u ime muslimanske strane Alija Izetbegović.

Tri nacionalne jedinice

Plan je predviđao stvaranje tri konstitutivne nacionalne jedinice, u koje bi ušle većinske opštine sve tri strane. Bošnjačkoj konstitutivnoj jedinici pripalo bi 50 opština, odnosno 44 odsto teritorije. Srbima bi pripalo 37 opština, odnosno 44 odsto teritorije, a Hrvatima 20 opština ili 12 odsto teritorije BiH.

Skupština bi se sastojala od dva doma – doma građana i doma konstitutivnih jedinica.

Međutim, na nagovor tadašnjeg američkog ambasadora Vorena Cimermana, Izetbegović je desetak dana kasnije povukao potpis, što je dovelo do početka rata. Taj plan, po kome je BiH trebalo da postane decentralizovana država u kojoj bi svi kantoni bili podijeljeni po nacionalnoj osnovi, podrazumijevao je njenu nezavisnost.

Naime, srpski predstavnici prihvatili su da izađu uz Jugoslavije pod uslovom da Srbi dobiju svoje autonomije unutar BiH. Taj podatak potpuno demantuje višegodišnje optužbe da su Srbi krivci za rat, jer su, navodno, odbijali nezavisnost BiH.

Dana 28. marta 1992. godine, nakon sastanka sa Cimermanom u Sarajevu, Izetbegović je povukao potpis i iskazao protivljenje bilo kakvoj podjeli BiH. Međutim, tri i po godine poslije u Dejtonu, Izetbegović je potpisao entitetsku podjelu BiH, koja se dobrim dijelom oslanjala i na Kutiljerov plan.

Kutiljerov plan
Kutiljerov plan

Muslimanski predstavnici odbili su četiri od pet mirovnih planova za BiH, koji su im predočeni prije i tokom trajanja sukoba.

Prvo je odbijen srpsko-muslimanski dogovor koji je predviđao da BiH ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom i da se na zajedničkom nivou vlast dijeli prema republičkom i nacionalnom ključu, a da zauzvrat ne bude nikakve podjele unutar BiH. Taj plan su dogovorili srpski lideri sa muslimanskim predstavnicima Muhamedom Filipovićem i Adilom Zulfikarpašićem. Izetbegović ga je prvo podržao, pa odbio.

Zatim je Izetbegović odbio Kutiljerov plan, pa tokom ratnih sukoba još dva plana – Vens-Ovenov o kantonizaciji (sa više kantona nego u Kutiljerovom planu) i Oven-Stoltenbergov o tri nacionalna kantona.

Tek u Dejtonu, muslimanska strana je, nakon tri i po godine rata, prihvatila plan koji je, takođe, dijelio BiH po nacionalnom ključu, ali sa mnogo većim ovlaštenjima entiteta i kantona nego što su to predviđali raniji planovi.

Žoze Kutiljero i Havijer Solana
Žoze Kutiljero i Havijer Solana

Žoze Kutiljero je u više navrata javno optužio Izetbegovića da je sabotirao mirovni plan i tako uveo BiH u rat.

– Kad se uporedi moja mapa i ona koja je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma iz novembra 1995. godine, vidi se da je, poslije tri i po godine ratovanja, rezultat skoro isti. Mnogi životi su mogli biti sačuvani – rekao je Kutiljero.

On je isticao da je za situaciju u BiH 1992. godine bilo apsurdno kriviti isključivo Srbe, jer su sve tri strane bile odgovorne.

– Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu BiH ili BiH iz tri dijela. Moje uvjerenje je bilo da samo trodjelna BiH može uspjeti, što je potvrdio i Dejtonski mirovni sporazum -ocijenio je Žoze Kutiljero, koji je u više navrata optužio Izetbegovića da je izazvao rat i masovne žrtve, odbacujući sporazum koji je prethodno potpisao.

Takođe, Kutiljero je opisao Izetbegovića kao osobu koja laže, odnosno – jedno govori u javnosti, a drugo privatno.

biljana-plavsic“Ljudi iz sjenke” SDA

Nekadašnji predsjednik RS Biljana Plavšić svojevremeno je rekla da su iza Izetbegovićevog povlačenja potpisa sa Kutiljerovog plana stajali američki ambasador Voren Cimerman i “ljudi iz sjenke” SDA.

Dodala je da je sam Cimerman priznao da je on bio taj koji je rekao Izetbegoviću da povuče potpis, a da su ga prije toga napadali i “oni njegovi”.

– Izetbegović je u stranci imao ekstremno krilo, ljude u sjenci. Nisu to bili nikakvi intelektualci nego neke muftije, predstavnici nekih starih muslimanskih porodica, nekada begovskih – rekla je Plavšićeva.

Svjedočenje u Hagu

Dvadeset godina kasnije, 2012. godine, Kutiljero je odbio zahtjev bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića da svjedoči u njegovu odbranu, ali se morao pojaviti u sudnici pošto mu je Haški tribunal uputio takozvani obavezujući nalog za svjedočenje.

Kao zastupnik sopstvene odbrane Karadžić je ispitivanjem Kutiljera nastojao dokazati da se uvijek zalagao za mirno rješenje nacionalnih sukoba u Bosni i Hercegovini. On i Narodna skupstina RS prihvatili su Kutiljerov plan kojim bi rat bio spriječen, ali ga je odbio Alija Izetbegović i zato je kriv za rat, tvrdio je Karadžić.

Radovan Karadžić
Radovan Karadžić

Kutiljero je, međutim, u svojoj izjavi rekao da je “odbijanje predsjednika Izetbegovića da prihvati da je realna Bosna drugačija od one koju je on želio, doprinijelo ratu koliko i snovi o Velikoj Srbiji i hrvatskoj hegemoniji”.

– Evropljani su u osnovi htjeli da Bosna opstane. Nismo htjeli nikakve promjene, nikakve interne granice. Hrvati i Srbi nisu bili zainteresirani da Bosna ostane takva kakva je, a Muslimani jesu, i taj sporazum je bio pokušaj da se nađe rješenje. Mi smo govorili o preliminarnoj karti, a to je bio pokušaj da se dođe do malo dobre volje, odnosno da se iskoristi malo dobre volje svih strana, da ih se stavi na isto mjesto i da se počne raditi na nečem održivom, ali nikakva linija, ni jedna granica nije bila konačna. O tome se samo moglo pregovarati – rekao je Kutiljero.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA