Najs: Srbija uživala posebne povlastice Zapada

698

Džefri Najs, koji je poznat po tome što je kao tužilac Haškog suda vodio postupak protiv nekadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, rekao je da se Srbija pred Haškim tribunalom spasila zbog njihove “politike optužnica”.

Kako navodi, nije bilo ozbiljnog pokušaja u slučajevima Karadžića i Mladića da se dokažu veze, pa su te presude u oba slučaja omogućile Srbiji da “tvrdi da nije strana u sukobu”, kao i da su “bosanski Srbi bili jedva nešto gori od drugih počinitelja”.

– Teško je objasniti kako je došlo do toga, premda niko od tužilaca, osim mene, nije pokušao da temeljno potvrditi veze, a slučaj u kojem sam bio tužilac – Milošević, završen je njegovom smrću, kako se čini prirodnom, što je bilo tako prikladno za sve srpske i međunarodne interese. Od trenutka kad je Zapad naredio Holbruku da žrtvuje teritoriju i stanovništvo Srebrenice, Žepe i Goražda povlačeći vazdušnu podršku Holanđanima, Srbija je uživala posebne povlastice Zapada – kaže britanski tužilac.

Prema njegovim riječima, “odluke Zapada su nešto o čemu su Srbi bili, bez ikakve sumnje, obaviješteni kako bi mapa mogla da bude sređena i to razmjenom teritorija”.

hag-tuzilastvo

– Povlastice su uključivale: a) odluku Međunarodnog suda pravde (ICJ) koja oslobađa Srbiju optužnice za genocid; b) neuspjeh da se optuže drugi lideri države Srbije, Lilić ili Bulatović, za navode o genocidu iste onima protiv Miloševića i da se tako, pojedinačno ili kolektivno, pokaže da je Srbija država krivac u čijem su interesu svi krvavi ratovi vođeni; c) neuspjeh da se Srbi poput Perišića optuže za genocid; d) obrazac presuda i žalbi koje su sve bile u službi srpskih interesa kao nedavno formiranje “posebnog suda” koji će donijeti zadovoljštinu Srbima postupcima samo protiv kosovskih Albanaca za moguće zločine koji su uvijek mogli biti izneseni pred ICTY. (To je kao da se Zapad, koji je nametnuo ovaj sudski proces Kosovu, ne sjeća kako je termin “pravda pobjednika” izveden iz postupaka samo jednoj strani u sukobu umrljao reputaciju suđenja u Nürnbergu) – ističe Najs.

On navodi da kada je Milošević “iznenađujuće predat Haškom tribunalu”, postalo neizbježno da se pripremaju optužnice za zločine u Hrvatskoj i Bosni.

Osim toga, Najs ističe da je Miloševićevo sudsko vijeće “bilo nepodmitljivo, te je išlo tako daleko da otkrije da Milošević, pa tako i država kojoj je bio na čelu, uprkos tome što nismo smjeli da kažemo takve stvari – mora da odgovara za genocid u Bosni”.

milosevic hag

– Milošević bi svakako bio odgovarao za te tvrdnje koje bi se reflektovale na državu koju je vodio, ali umro je – navodi Najs.

Džefri Najs dodaje da u nekom trenutku svi treba da se pogledaju “u oči realnosti međunarodne pravde kako je razotkriva Haški tribunal”.

– Kad je međunarodni osjećaj krivice zbog neuspjeha u sprečavanju masakra u Jugoslaviji i Ruandi doveo do stvaranja ICTY-ja i ICTR-a (za Ruandu), međunarodna se zajednica vjerovatno nadala da će služiti kao zavoj na ranama neuspjeha Zapada. Formiran je sud za koji su građani svijeta očekivali da bude i ponaša se kao odgovoran sud. Ni gomila nepouzdanih sudija, koji su dovedeni s ambasadorskih položaja ili ljudi kojima su vlade dugovale uslugu, nije mogao spasiti ICTY od toga da se na njega gleda kao na sud. Svi koji su vodili sud trebalo je, kao što sam pokušao u slučaju Milošević, učiniti da djeluje kao odgovoran sud: a) dobiti odmah dokaze i ne dopustiti Srbiji, SAD i drugima da blokiraju sve za što im je odgovaralo da ostane u sijenci. To svijet nije želio; b) pokušati presude donijeti brzo, modernim procesima koji nisu žrtve vlastitog osjećaja pretjerane važnosti, nego odgovornosti prema interesima žrtava. Buduće generacije mogu teško osuditi ICTY za neuspjehe tako da bi njegov stvarni i supstancijalni uspjeh mogao ostati u trajnoj tmini – ocjenjuje Najs.

Prema njegovim riječima, buduće generacije biće “apsolutno nemilostive” kada je riječ o sudu koji je trajao 24 godine kako bi donio presude koje su mogli vrlo precizno u nekoliko mjeseci nakon zločina, poput masakra u Srebrenici.

Mladić i Karadžić

– Građanin svijeta će, više od svega, biti nemilostiv prema praksi koja je omogućila Srbiji da nikad ne preda dokumente iz svojih arhiva koji su pokazali šta je Srbija činila, uopšte, a posebno u doba Srebrenice. UN je trebalo da unaprijed shvati da on, UN, a ne nužno bezubi ICTY – mora da natjera nacionalne sudove da odmah dostave dokumente koji su relevantni za istragu ili za slučaj u postupku. UN to nije učinio i nema sumnje da to nikad nije želio. Da je došlo do presedana u takvom procesu pribavljanja dokumenata vodeće zapadne sile ne bi imale izgovora da odgovore na sličan zahtjev za dokumente vezane uz upitne intervencije ili sukobe (uzmimo, na primjer, u obzir SAD ili Veliku Britaniju u slučaju Iraka). I to nikad neće učiniti. Što me dovodi do najgoreg neuspjeha Tribunala. SAD, Velika Britanija i druge zemlje imaju arhivirane podatke o tome što se stvarno dogodilo, posebno u Srebrenici i što su te sile učinile da je do masakra moglo doći – navodi Najs.

Džefri Najs ističe da su dokumenti zadržani kao tajni, jer nije bilo načina da se Zapad prisili na otvaranje trezora.

– Zbog uobičajenih pseudorazloga dokumenti su zadržani kao tajni. Tribunal nije učinio baš ništa kako bi prisilio Zapad da otvori svoje trezore. Upravo obrnuto. Kad sam pokušao da dobijem dokaze od onih koji su presreli razgovor o tome šta su Milošević i Mladić razgovarali u trenutku Srebrenice ili Žepe, ICTY se pozvao na prvi pritisak zapadnog entiteta i povukao zahtjev za dostavu materijala. Da li bi takvu intervenciju učinili za lokalni zločin počinjen u nacionalnoj državi? Jasno da ne, ali sve je bilo ok kad su trenutni geopolitički interesi mogli biti dovedeni u pitanje, što je ostavilo vonjajući trag korupcije koji bi mogli pratiti istoričari sljedećih vijekova ako bi da bace u smeće cjelokupan materijal inače vrijednog Tribunala – dodaje on.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA