Pola vijeka od smrti Čea: Revolucionar i poslije smrti!

1018

Kuba, Bolivija ali i ostatak svijeta će sljedeće sedmice obilježiti pola vijeka od smrti latinoameričkog revolucionara Ernesta Gevare de la Serne, poznatijeg kao Če Gevara, ili samo kao Če, koji je 9. oktobra 1967. godine ubijen u bolivijskim šumama. Čovjek koji je uspio da nadživi sopstvenu smrt.


Sredovječni urugvajski biznismen Adolfo Mena Gonzales je 3. novembra 1966. sletio u La Paz (Bolivija). Odabrao je hotelski apartman s pogledom na sniježne vrhove planine Ilimani i fotografisao se u ogledalu.

U stvarnosti je, međutim, bio niko drugi do Ernesto Če Gevara, argentinski revolucionar, koji je pomogao da se s vlasti svrgne kubanski diktator kog je podržavala Amerika i gerilski borac, koji je radio na tome da se socijalizam proširi cijelim svijetom.

Jedanaest mjeseci kasnije, drugačija slika Gevare proširila se planetom. Prikazivala je njegovo beživotno tijelo pruženo na prostirci.

CheStretcherR_468x317

– Rekli su da je izgledao kao Hrist. Ljudi se i danas mole svetom Ernestu. Kažu da čini čuda – kaže Suzana Osinaga (87), penzionisana medicinska sestra, koja je pomogla da se opere prljavština i krv s njegovog tijela.

Devetog oktobra biće obilježeno pola vijeka od Gevarine smrti, događaja koji će trenutni bolivijski predsjednik Evo Morales označiti “novim pokretanjem antiimperijalističke borbe”.

Međutim, taj datum takođe odražava ne tako trijumfalno Gevarino naslijeđe, u vremenu kada je ljevica Latinske Amerike u povlačenju.

Nakon što je propala njegova ekspedicija u Kongo 1965. godine, Gevara se okrenuo Boliviji, kao novoj bazi za širenje prvo regionalne, a onda globalne revolucije.

– Posmatrajući ga s ove tačke gledišta, možete da primijetite određenu naivnost, nestrpljivi idealizam” – kaže Džon Li Anderson, autor konačne biografije “Che Guevara: A Revolutionary Life” iz 1997. godine.

che-castro

Međutim, u vreloj atmosferi šezdesetih, sve je izgledalo moguće.

– Ako je ikad postojalo vrijeme u modernoj eri, da se izvede nešto takvo, to su bile šezdesete – dodao je Anderson.

Pa ipak, nešto je pošlo naopako čim su Če i njegova grupa od 47 ljudi stigli u regiju Nankahuazu. Izgubili su radio-kontakt s Kubom, a zaliha im je ponestalo. Mučile su ih bolesti i krvožedni insekti.

Bolivijski regruti oklijevali su da preuzmu naređenja od Kubanaca, očvrslih u bitkama, a vlada je sijala strah među narodom od stranih osvajača koji se kriju među seljacima.

Do SAD uskoro je stigao glas o Gevarinom prisustvu i poslala je agente CIA i vojne savjetnike, da pomognu režimu Renea Barijentosa.

U vojnoj zasjedi 31. avgusta zbrisano je pola Čeovih snaga. Oni preostali teturali su se ka planinama u očajničkom pokušaju da umaknu iz zamke.

Če, kog je astma razarala, jahao je na mazgi ka dalekom selu La Higeri. Lokalni seljaci su ih prijavili i usred užasne pucnjave, metak je uništio cijev Gevarinog karabina.

c30c60b9399838a551f157f05a4e22a2Pošto još bio i ranjen, nije mu bilo druge, nego da se preda bataljonu koji su obučavale američke Zelene beretke, pod komandom 28-godišnjeg kapetana Gerija Prada.

– Ne pucaj – ja sam Če. Vrijedniji sam ti živ – navodno je rekao revolucionar.

U intervjuu za “Gardijan”, Prado se sjetio tog trenutka.

– Osjetio sam sažaljenje, jer je izgledao tako siromašno, tako umorno, tako prljavo. Ne biste mogli da kažete da je bio heroj. Nema šanse – rekao je Prado.

Gevara je sa svojim zarobljenim drugom Simeonom Vilijem Kubom Sarabijom prebačen u seosku školu u La Higueru. Držali su ih u odvojenim prostorijama.

Prado je imao nekoliko razgovora s Čeom. Kaže da mu je donio hranu, kafu i cigarete.

– Uvijek smo se prema njemu odnosili s poštovanjem. Nismo imali ništa protiv njega iako su neki naši vojnici ubijeni – tvrdio je on.

Kad je Gevara upitao šta će biti s njim, Prado mu je rekao da će ići pred vojni sud u Santa Kruzu.

– To mu je bilo zanimljivo. Ideja da će možda dobiti šansu na sudu – kaže Prado.

Suđenja, naravno, nije bilo. Prema Pradu, sljedećeg dana dobili su naređenje da ga se otarase.

FILE - In this 1960 file photo, Cuba's revolutionary hero Ernesto "Che" Guevara, center, Cuba's leader Fidel Castro, left, and Cuba's President Osvaldo Dorticos, right, attend a reception in an unknown location in Cuba. Castro has died at age 90. President Raul Castro said on state television that his older brother died at 10:29 p.m. Friday, Nov. 25, 2016. (AP Photo/Prensa Latina via AP Images, File)

Mario Teran, 27-godišnji mlađi vodnik, prijavio se za taj posao. Okončao je Gevarin život sa dva rafala iz automatske puške. Nakon što je helikopterom prebačen u susjedni Valegrande i izložen svjetskoj štampi, Čeovo tijelo, bez šaka, kao i tijela njegovih drugova, sahranjeno je u neobilježenim grobovima. Nisu pronađeni u narednih 30 godina.

Iako je Prado tvrdio da nije imao ništa s Gevarinim ubistvom, otvoreno je rekao da je takva procedura bila uobičajena u to vrijeme i da je i sam Gevara nadgledao egzekucije nakon Kubanske revolucije.

CHE_NEKROS-2

– Ubijen je i to je za svaku osudu, ali ako zamislite taj trenutak… u tom trenutku, to je bilo opravdano – tvrdi Prado.

Danas, tragovi metaka vide se na stijenama ispred kojih je ubijena većina pripadnika Gevarine Nacionalne oslobodilačke armije. Seljačko oruđe rđa u ogromnom rastinju. Koliba starice koju je Če pominjao u svom dnevniku (koji se danas čuva u trezoru Centralne banke Bolivije), je u ruševinama. Selo u kom je nekad bilo 75 porodica, sada ima jedva 15.

Klero Zarate, koji je 1967. imao 14 godina, sjeća se kako je blokirao vrata dušecima, dok su se napolju čuli pucnji. Municija gerilaca bila je otrovna, tvrdi on.

– Rečeno nam je da će silovati žene, ukrasti djecu i ubiti stare – prisjeća se Kresencija Zarate, tada 15-godišnjakinja. Alsides Osinaga (73) vidio je hapšenje Gevare, njegov prolazak u ritama, njegovu pognutu glavu, krv iz rana.

Uprkos neprijateljskom prijemu, Čeovo prisustvo je La Higueri dalo život. U selu je otvoreno pet hostela.

– Da Če nije došao ovde, niko od nas ne bi imao posao – objašnjava čuvar obnovljene škole u kojoj je Če ubijen. Unutra, svaki kvadratni centimetar prekriven je natpisima koji mu odaju počast i koje ostavljaju hodočasnici iz cijelog svijeta.

la-higuera-villlage-2

“Čeova industrija” cvjeta i u Valegrandeu. Turisti obilaze bolničku vešernicu u kojoj je bilo izloženo njegovo tijelo, kao i nekadašnje grobove njega i njegovih drugova.

Gonzalo Guzman, lokalni vodič, bio je dio tima koji je otkrio Čeove ostatke, u potrazi koju je inspirisala Andersonova biografija.

– U to vrijeme nisam znao ko je Če. Kubanski istražioci su nam rekli da smo dio istorije – kaže Guzman, dok stoji pred novim mauzolejem, sagrađenim nad Čeovim nekadašnjim grobnim mjestom.

Očekuje se da će ovdje 9. oktobra doći oko 10 000 ljudi, među kojima i društveni aktivisti, lideri regiona, kubanski funkcioneri i – Čeova djeca.

Već se grade bine i obavljaju finalni radovi na Kulturnom centru “Če Gevara” u La Higueri.

Iako se neki tu protive slavljenju Čeovog lika i djela, on nije izgubio ništa od svojih čari.

– Ne možete ućutkati Čea. Za nas, on je hero – kaže Guzman.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA