Reprezentacija živi, vaterpolo umire!

1844

Spremali smo se za Ligu šampiona na polovini bazena, a na drugoj strani su bila tri rekreativca. Nismo smjeli više jer bi cio bazen bio skup – to je ukratko slika vaterpola u Srbiji.

S druge strane, vaterpolisti su jedina nacionalna selekcija koja Srbiju nikada nije iznevjerila u posljednje dvije decenije.

Ljudi u Srbiji često kažu da mora samo “da se umre i da se rodi go”. Skoro bez izuzetka, na sličan je u sportu “moranje” da srpski vaterpolisti sa najvećih takmičenja donesu medalje.

Samo odu i donesu medalju? Ne baš, stvari su malo drugačije od toga, ali “Delfini” već decenijama potvrđuju klasu u onome čime se bave i u čemu su najbolji na svijetu.

Bilo da se Srbija priprema za Olimpijske igre u Atini, Pekingu, Londonu ili Riju, kada se povede priča o tome ko će nam donijeti medalje, odgovor uvijek počinje sa njima.

Svi ostali sportisti su nekako uvijek pod “možda”. Njihov najnoviji uspjeh je bronza u Budimpešti na Svjetskom prvenstvu. Poraz od Hrvata u polufinalu 12:11, a onda pobjeda nad Grčkom 11:8 i novo odličje.

Nevjerovatan niz

-

Kada se zbirno uzmu sva takmičenja, evropska, svjetska prvenstva, kupovi i lige gotovo je nemoguće popamtiti šta su sve vaterpolisti osvojili samo od kraja devedesetih do sada.

U takvoj situaciji, reklo bi se da klupski vaterpolo cvjeta, a da su odnosi seniorske ekipe sa Savezom bajkoviti. Ni jedno ni drugo nije tačno. Otkud nam onda toliko medalja? Veoma teško pitanje koje ne nudi mnogo logičnih odgovora.

– Meni je drago što već sada imamo preko 200 prijava za kamp i što će toliko dječaka i djevojčica doći ovde. Dolaze djeca sa Novog Zelanda, Južne Afrike, Grčke, Izraela, Rumunije, Mađarske, Amerike, Češke – rekao je pre oko mesec i po dana proslavljeni reprezentativac Nikola Rađen prilikom predstavljanja svog kampa vodenih sportova u Vrnjačkoj Banji.

On je dodao i da kroz kamp vjeruje da može da doprinese razvoju sporta.

– Na ovaj način mislim da mogu mnogo da pomognem, da mogu da dam veliki doprinos. Treba neko da povuče prave poteze u ovom našem sportu jer ne želimo više da slušamo informacije o zatvorenim bazenima, o ugašenim klubovima, velikim dugovanjima para, a najbolji smo u tome na svijetu – istakao je Rađen.

Nažalost, upravo to je srpska stvarnost. Uvijek je zanimljivo istaći kako su Srbija i Mađarska dominantne u vaterpolu, a ni jedna ni druga zemlja ne izlaze na more. Problem je u onome Nikola Rađen takođe spominje, da u Srbiji ima sve manje mjesta za treniranje.

Tokom traženja lokacije za kamp vodenih sportova obišao je više od 20 gradova dok uslove koji mu odgovaraju nije pronašao u Vrnjačkoj Banji.

Kada imate šampionski kov igrača iz generacije u generaciju posljednjih dvadeset godina jasno je da problem nije u kvalitetu samih igrača i trenera. Zatvaranje bazena i nepostojanje uslova za trening su veliki problemi koje ne mogu da rješavaju sami igrači i njihov stručni štab.

– Vidim da je aktuelno po medijima da treba da prepišemo mađarski recept. Ok, ja se slažem da Mađari imaju besprekorno funkcionisanje i vidjeli smo milion puta na samim takmičenjima kako se to održava. Ali što se mi ne bismo pokrenuli iz nulte tačke i napravili neki naš brend i zaštitili ga na taj način – postavlja pitanje Nikola Rađen.

Dominacija klubova

vaterpoloreprezentacija-srb.news-front

To se kod nas već godinama ne dešava. Prije četiri godine smo bili svjedoci da domaći timovi dominiraju na evropskoj sceni kada im se priključi nekoliko srpskih reprezentativaca. Osim Partizana koji je tradicionalno jak, titulu prvaka Evrope je osvojila i Crvena zvezda, a Radnički iz Kragujevca je takođe bio u vrhu.

Samo nekoliko godina kasnije slika je potpuno drugačija. Prošle godine bila je aktuelna informacija da je Radnički u velikoj opasnosti od gašenja.

– Klub je u blokadi od januara. Tužili su nas jedan hotel i tri igrača. Tu nije ništa sporno, imaju pravo jer im se duguje. Od početka godine niko nije primio platu, ni igrači, ni treneri, svima dugujemo. Tu je samo Marko Martinić koji sada radi sa djecom – rekao je prošlog ljeta za InfoKG Jugoslav Vasović, sportski direktor kragujevačkog kluba.

Za funkcionisanje kluba je potrebno 20 miliona dinara godišnje što je po njegovim riječima nemoguće obezbijediti od sponzora. Zbog toga ostaje opcija da li novac tražiti kroz internacionalne kampove u koje će dolaziti djeca iz sredina boljih platežnih mogućnosti kada je već vaterpolo za nas jedan od skupih sportova.

Vaterpolo klub Crvena zvezda bio je ugašen od 2007. do januara 2010. godine. Jedan od glavnih problema nakon pokretanja je bio prostor za trening.

– Imali smo na raspolaganju pola olimpijskog bazena, dva sata ujutru za prvi tim i dva sata cio olimpijski bazen za mlađe kategorije i prvi tim. Da bi svi dobili malo mjesta na bazenu za organizaciju je potreban iluzionista, Dejvid Koperild, napominjemo da Partizan na svom bazenu ima neograničeno sati i mjesta na svoja dva zatvorena bazena. Spremali smo se na primjer, za igranje finalnog turnira Lige šampiona na jednoj polovini bazena, a na drugoj polovini su se kupala tri rekreativca, a mi nismo smjeli da koristimo više da nas ne bi više koštalo. Zbog toga sada igramo na bazenu u Zrenjaninu – piše između ostalog u februarskom saopštenju Crvene zvezde.

Ako klupsku nesuglasicu ostavimo po strani, može se vidjeti slika stanja u kome se nalazi više klubova u Srbiji.

Dok se od klubova očekuje da se manje ili više snalaze sami, pred početak Svjetskog prvenstva u Budimpešti, dobili smo nagoveštaj da nije bolje ni na organizacionom planu u Savezu. Kapiten reprezentacije Filip Filipović rekao je da mnogi igrači nisu zadovoljni odnosom na relaciji čelnici Vaterpolo saveza – igrači.

– Ali, odluka je da ne pričamo sada ništa pošto nas čeka jako bitno takmičenje i ne bismo to bili mi da krenemo sada nešto da komentarišemo i zato vas molim da bilo koga od igrača ne opterećujete – rekao je Filipović prije takmičenja i dodao da postoji toliki kamen u stomaku i možda ne bi bilo fer da smo otišli sa tom gorčinom. Sačekaće da se završi Svjetsko prvenstvo, da to probaju na najbolji mogući način da odrade.

Ova činjenica nije sporna ako gledamo rezultate samo u posljednjih desetak godina.

Zajedno do kraja

EUROPEAN WATERPOLO CHAMPIONSHIPS 2016 - Vaterpolisti Srbije, na finalnoj utakmici protiv Crne Gore, na bazenu Beogradske Kombank arene.  Beograd, 23.01.2016. foto: Nebojsa Parausic Vaterpolo, Evropsko prvenstvo 2016. Srbija, Crna Gora

Tri svjetska zlata, četiri evropska, tri svjetska kupa, deset svetskih liga, zlato na Olimpijskim igrama u Riju, u Londonu i Pekingu bronza u Atini srebro… i još po nekoliko srebrnih i bronzanih odličja sa ostalih takmičenja. Među njima je i najnovija iz Budimpešte.

– Uvijek smo zajedno i kada padamo i kada se dižemo. Bitno je da smo nastavili seriju, ostali u vrhu.Bili smo sami bez pomoći i moramo da budemo spremni da nas to čeka. Zato ćemo raditi na mentalitetu podićni nivo igre da ne zavisimo od drugih. Nemamo sada samo rivala u bazenu već je to šira priča. Treba biti skroman, bronza nije mala stvar. Srećni smo zbog uspjeha, medalja je podstrek i opomena za naredni period – rekao je Filipović posle pobjede nad Grčkom u borbi za treće mjesto.

– Olimpijska medalja koja je uslijedila poslije Rija po mom mišljenju nije iskorišćena na pravi način. Mogu to slobodno da kažem, meni ovde dolaze djeca iz cijelog svijeta. U Vrnjačkoj Banji organizujemo “malo svjetsko prvenstvo” u vaterpolu – napomenuo je Nikola Rađen.

Vaterpolo će i poslije Budimpešte po svemu sudeći ostati enigma srpskog sporta – niti manje ulaganja niti boljih rezultata. Koliko je to održivo u godinama koje dolaze postoji samo jedan način da se sazna, da vaterpolo bude prepušten sam sebi.

Vaterpolo možda i jeste skup sport, ali je poslije toliko medalja i radosti koje je donio zaslužio da postane i strateški zaštićeni sport u Srbiji.

Da su vaterpolisti vino, čuvali bismo ih u najkvalitetnijim buradima, da su zlato, u sefovima sa najdebljim zidovima, da su zaštićeni recept imali bi posebnu etiketu.

Poslije njihovih pobjeda je otvoreno mnogo vina, osvojili su tonu zlata do sada, postali su zaštitni znak svog sporta, ali ne i zaštićeni brend u Srbiji. Jedina etiketa koju imaju je etiketa šampiona. Ali, upravo je ta etiketa ona koja im najbolje leži i koja ih najviše zanima.

Zbog toga će pred narednu Olimpijadu kada nekoga pitate ko će Srbiji donijeti medalju, odgovor svakog početi sa “Vaterpolisti, zna se”.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA