Pisci kao politički neprijatelji

546

Istorija je pokazala da veliki broj pisaca nije bio zadovoljan aktuelnim političkim režimom i političkim akterima, te je revolt iskazivao dijelima u kojima je vlast pronalazila svoje loše strane ili žestokim kritikama koje su se najčešće završavale robijom.

Moglo bi se postaviti pitanje – da li su to zaista bile kritike vlasti ili je ona sama vidjela neprijatelja u ljudima širokih shvatanja, znajući za mane svog sistema?

Ljuba Vrapče i udbaši

Dragoslav Mihailović je djelom Kad su cvetale tikve unio nemir zbog ključne rečenice koju Ljuba Vrapče izgovara pukovniku Perišiću, bivšem članu Udbe – „gori ste nego Nemci“.

Knjiga nije bila zabranjena ali je bilo zabranjeno izvođenje predstave (izgleda da je izgovorena riječ više vrijeđala nego napisana), a Tito je javno objasnio da ovo djelo napada komunističko društvo:

– Evo, na primjer, nedavno ste vi videli, tu neki komad, pozorišne neke tikvice, Kako cvate tikve, ali ta njegova tikva, koji je to pisao, ne cvate, jer ona je, izgleda potpuno gnjila, i tako dalje, gdje se blati naš društveni sistem, gdje se hoće na svaki način da se naše društvo prikaže kao društvo koje ne valja to jest on ne govori da je to socijalizam. Neće socijalizam, nego nešto drugo. Znate vi šta on govori… A ko govori? Govori onaj koji je bio na mramoru, na otoku tamo, na Golom otoku. I većina tih ljudi, većina… to ih nema, mali broj, ali su vrlo glasni…

Pominjući Mihailovićev odlazak na Goli otok, Tito je stavio do znanja da državu kritikuju oni koji to ne bi trebalo da čine, jer (vjerovatno) nisu podobni za tako nešto. A ko odlučuje o podobnosti?

Nušićeva dva raba

usinc

1887. godine u Novom beogradskom dnevniku objavljena je pjesma Pogreb dva raba.

Nušiću su inspiracije bile dvije sahrane – jedna je bila majke pukovnika Dragutina Franasovića, a druga majora Mihaila Katanića. Kako to obično biva, kralj ima svoje ljubimce, te je kralj Milan sa čitavom Vladom prisustvovao pogrebu majke Dragutina Franasovića, dok se na sahrani Mihaila Katanića nije pojavio.

Čitav narod je bio bijesan na kralja jer su Katanića smatrali herojem koji je spasao srpsku čast u bespotrebnom srpsko-bugarskom ratu, a svoj bijes i revolt Nušić je iskazao kroz stihove:

– Srpska deco što množiti znate
Iz ovoga pouku imate:
U Srbiji prilike su take
Babe slave, preziru junake
Zato i vi ne mučite se džabe
Srpska deco postanite babe.

Pošto se čitav Beograd smijao pjesmi, kralj Milan je bio uvrijeđen, pa je Nušić osuđen na dva mjeseca zatvora. Ali, kralj je presudom nezadovoljan, pa sud odlučuje da je prikladnije da Nušić u zatvoru provede dvije godine. Za to vrijeme je tražio da mu obezbjede uslove za pisanje, ali upravnik Ilija Vlah nije želio da mu u tome pomogne, rekavši Nušiću da je bolje bilo da je ostao nepismen jer tada ne bi bio u zatvoru.

Domanovićeva satira kao odraz razočarenja

domanovic

Radoje Domanović je još u doba kraljevine bio svestan lošeg političkog stanja u državi. Kritikovao je vlast svojim pripovjetkama i pokazao razočarenje u cjelokupan režim koji funkcioniše obmanjivanjem naroda. U svojoj pripoveci Vođa karikira Nikolu Pašića, u Stradiji se podsmijava ministrima, a satira nije zaobišla ni crkvene poglavare.

Godine 1898. Ministarstvo prosvjete je odlučilo da ga otpusti jer je bio nepoželjan protivnik režima. Iz provincijskih gimnazija, u kojima je radio kao nastavnik, dolazi u Beograd i počinje da se bavi novinarstvom. Kratko je bio pisar u Ministarstvu prosvjete i nastavnik u Pirotu (vjerovatno da bi se spriječilo njegovo dalje kritikovanje vlasti), a onda je ponovo otpušten, da bi tada konačno odlučio da je novinarstvo najbolji način za borbu.

Sibirski dani Dostojevskog

dostojevski

Mnogi smatraju da je njegova karijera pisca krenula nizbrdo onog trenutka kada se priključio grupi mladih socijalista, predvođenih činovnikom Ministarstva unutrašnjih poslova carske Rusije, Petraševskim. Poslije ogromnog broja pobuna u Evropi tokom 1848. godine i u Rusiji su reakcije bile burne, a Petraševski uhapšen, zajedno sa svojim pristalicama.

Svi uhapšeni su bili osuđeni na smrt vješanjem. Ili im je samo tako bilo rečeno. Kada su ih odveli na mjesto pogubljenja i pripremili za smrt svezavši im oči, pročitana je presuda kojom su osuđeni na osmogodišnje kazne zatvora u Sibiru. Navodno je u posljednjem trenutku stiglo carsko pomilovanje.

Dostojevski to nikada nije prebolio. Iz Sibira se vratio narušenog zdravlja, i fizičkog i psihičkog, a njegovo djelo Zapisi iz mrtvog doma govori o vremenu koje je proveo u zatvoru, o teškoćama kojima je bio izložen ali i o strašnim ljudima koje je tamo sreo.

Borhesove kritike režima

borges

Horhe Luis Borhes nije bio u zatvoru, ali je njegovo političko opredjeljenje donosilo nevolje i njemu, ali i njegovoj porodici. Zbog toga je stalno bio pod prismotrom vlasti. Žestoko se protivio vladavini Huana Perona i još žešće kritikovao totalitarne režime. Smatrao je da pisci treba da se bore protiv autoritarnosti i svih nevolja koje ona sa sobom nosi.

Njegova majka i sestra su uhapšene poslije jednog protesta, a nakon što je Borhesova sestra odbila da napiše pismo u kome se izvinjava Evi Peron, ostala je u zatvoru. Borhes je zbog toga morao da drži predavanja uz obavezan policijski nadzor.

Kada je izabran za predsjednika Društva argentinskih pisaca, često se dešavalo da policijski doušnici prisustvuju njegovim sastancima. Vidjevši da se priča o književnim djelima, napuštali su sastanke. Nakon njihovog odlaska, započinjale su prave političke debate jer je Društvo i bilo oformljeno za one koji su bili protiv peronističkog režima.

Ono je kasnije moralo da bude ugašeno zbog čestih pretnji a Borhes je, uprkos tome, nastavio sa kritikovanjem totalitarizma.

Otpor i progonstvo Solženjicina

Djelom Jedan dan Ivana Denisoviča počelo je književno kritikovanje sovjetskog totalitarizma. Pripovjetka koja govori o običnom čovjeku u logorskom zatočeništvu otvorila je vrata tabuima koji su do tada vladali SSSR-om.

Naime, sa kritikovanjem Staljina Solženjicin je počeo još tokom Drugog svjetskog rata, a 1945. godine je uhapšen i odveden u sibirski logor. Upravo je ovo iskustvo poslužilo kao inspiracija za Ivana Denisoviča. To je bilo djelo koje je doprinjelo rušenju Staljinovog kulta ličnosti i koje Solženjicin stvara tek nakon povratka u Moskvu, s obzirom na to da je bio prognan od 1953. godine.

Međutim, dolaskom Brežnjeva na vlast, štampanje njegovih djela U prvom krugu i Odjeljenje za rak je bilo zabranjeno ali rukopisi uspjevaju da dođu do inostranstva i zahvaljujući njima dobija Nobelovu nagradu za književnost 1970. godine.

Objavljivanjem djela Arhipelag Gulag 1974. godine proglašen je izdajnikom, oduzeto mu je sovjetsko državljanstvo i prognan je u Zapadnu Njemačku.

– Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru. Platon

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA