Nekad dan posvećen Svetovidu, danas Vidovdan

1579

Svetovid je jedno od najvažnijih božanstava u slovenskoj mitologiji, po kom su Srbi na Balkanu i preimenovali svetog Vitusa, hišćanskog svetitelja kog danas poznajemo kao svetog Vida.

Svetovid je naročito poštovan u Arkoni, na ostrvu Rujnu u Baltičkom moru i kod Srba na Balkanu (Vidovdan), ali je nemoguće iznijeti tezu o njegovoj ulozi ili mjestu u slovenskom panteonu. Pripisuje mu se i najpoznatiji slovenski kumir, odnosno kip sa likovima božanstava, takozvani Zbručki stub.

Ime Svetovida (Svetovita) još uvek nije dobilo adekvatno tumačenje. Naučnici se slažu da ga treba razdvojiti na Svet(o) i nastavak -vid(vit). Varijante imena su: Sventevit, Suvid, Svantevit, Svantovit, Suantovit, Sventovit, Zvantevit, Svijetovit, Svjatovid, Sutvit i Vid.

Svetovid-slika-Konstantina-Vasiljeva-iz-1971-ficer-670x447

Središte njegovog kulta bio je grad Arkona u čijem centru se nalazio drveni hram posvećen tom božanstvu. Spoljna ograda bila je pokrivena drvenim krovom, dok se unutrašnja sastojala iz zastora i četiri stožera. U hramu je bio postavljen idol natprirodne veličine sa četiri vrata i četiri glave. U desnoj ruci držao je rog izrađen od raznih vrsta metala, koji je svake godine sveštenik punio pićem i na osnovu isparenja predskazivao rodnu ili nerodnu godinu. U lijevoj ruci, spuštenoj niz tijelo, nalazio se luk. Pokraj idola postavljena je uzda, sedlo i drugi atributi, posebno džinovski mač, sa kanijom i balčakom od srebra.

Jednom godišnje, u vrijeme žetve, prinošene su žrtve ispred hrama i svetkovan je veliki praznik, koji se završavao velikom gozbom. Sveštenik je tada pred narodom proricao obilje ili oskudicu u narednoj godini i prizivao Svetovida da otadžbini podari slavu, a podanicima bogatstvo.

Zatim je ispred idola stavljan visok kolač premazan medom, iza koga je stajao sveštenik i pitao narod da li ga vidi. Prisutni su odgovarali da ga vide, a on je tada izražavao želju da ga dogodine ne vide, kako bi naredne godine žetva bila obilnija. Svi su bili obavezni da daruju svetilište, koje je bilo čuveno proročište. Sve što se dobije kradom ili oružjem pripadalo je svetilištu, kao i darovi koji su stizali iz cijelog slovenskog svijeta i iz susjednih krajeva.

U svetilištu je čuvan bijeli konj, za koga se vjerovalo da pripada Svetovidu. Niko nije smio da ga dodirne, a jedino je sveštenik mogao da ga napasa i oprema. Vjerovalo se da sam bog, jašući na njemu, predvodi svoj narod u borbama sa neprijateljima. Taj konj je korišten i za gatanje: pred polazak u rat, sveštenici su ispred hrama postavljali koplja, a zatim je izvođen osedlan konj da preko njih pređe. Ako bi pri preskakanju pošao desnom nogom, smatralo se da će ishod biti povoljan, a ako bi krenuo lijevom, to je značilo da se rat mora odložiti. Svetovidovo svetilište u Arkoni razoreno je 1168. godine.

73086_1536196442975_1176760500_31278406_5110021_n

Primanjem hrišćanstva kult Svetovida je zamijenjen Svetim Vidom. Međutim, ime hrišćanskog sveca je Sveti Vit (Vitus), tako da Sloveni nisu u potpunosti prihvatili sveca, već su zadržali svoje ime. Vidovdan je dan koji je bio posvećen Svetovidu.

Vasilije I Makedonac, rodonačelnik jedne od najznačajnijih dinastija Vizantije, 873. je prilikom pokrštavanja Srba u Neretljanskoj oblasti porušio sva svetilišta i kumire osim najvećeg posvećenog Svetovidu. Svetovidovo svetilište je “pročišćeno” (pretvoreno u crkvu) i posvećeno svetom Vidu.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA