Vuk Bačanović: Metastaza balinluka

3797

Nekoć davno sam, razmišljajući o fenomenologiji balinluka, kao posebnog izraza sarajevskog malograđanskog mentaliteta sročio sljedeće redove: “Svaka ideologija koja prevazilazi ćepenak – uključujući tu i brojne religijske postulate u koje se, navodno, kune – ukoliko ne zadovoljavaju pseudofilozofiju ćepenka, balinluk odbacuje uz cinično-prostačku porugu.

Balinluk je, u svojoj suštini ćepenački fenomen, a ćepenaštvo osnova balinske intepretacije nacionalnosti, društva, države, religije. Balinluk je kladionica u kojoj se sve od navedenog može biti uloženo kako bi se oplodio sitnočaršijski kapital.”

Danas smatram da je ova filozofija ćepenka unekoliko evolirala. Ali ne po Darvinu, odnosno na način fleksibilnog prilagođavanja vrste okolni. Ona se pretvorila u karikaturu same sebe. Ako je nekadašnji balinuk bio manifestacija najrigidnijeg sitnošiđarđijstva, onda je ovaj što je iz njega proizašao izgubio i taj, kakav-takav, smisao. Kakav takav ćepenak za prihvatiti se u nevolji. Kako se to dogodilo? Tako što su određene generacije odrasle na ćepenku, pomislile da su ćepenak prevazišle. Ali su to one, nažalost, samo pomislile. Kako drugačije objasniti te otužne i morbidne instalacije konc-logora u centru Baščaršije, ili Republike Srpske kao masovne grobnice? Kako objasniti otužni pokušaj tobož nacionalno orijentisanih autora da kreiraju nacionalistički časopis Stav, ili stvaranja seoskog posijela koje se naziva Akademije nauka i umjetnosti kao što je BANU? Ili jadni pokušaj spiranja fašističke prošlosti? Kako objasniti, navodnu, ljevičarsku, kontratežu svemu tome, a koja se, suštinski zasniva na istim polazištima iz kojih proizlaze navedeni pokušaji? Ili pokušaj oživljavanja trikova dovođenja svjetski poznatih ličnosti koje će reći kako je u Sarajevu predivno, dok su svi ostali govno na kiši?

Prvo je jadno-nemaštoviti pokušaj imitacije srpskog ratnog šovinizma s dna kace. Primitivne grupe jalijaša i naročito politički-idiotskih dijelova navijačkih grupa, koji su oformili skarednost koja se naziva Antidejton i umislili da su patrioti, odnosno nacionalisti, očigledno su dobili podršku struktura moći u cilju afirmacije bošnjačkog nacionalnog narativa. Koliko im to ide od ruke, najbolje svjedoči da se nisu makli dalje od skarednih uličnih performansa i Facebook bljuvanja mržnje.

Balinluk koji je pomislio da, bez suštinske promjene svoje ćepenačke baze, može prevazići sam sebe metastazirao je, dakle, u performativni ulični idiotizam. Kojem čak nije ostalo ništa od ćepenačke opreznosti i sitnošićardžijske prijetvorne gospoštine. I kao takav se ne preljeva nigdje drugdje nego u sarajevske škole. Tako će djeca u sklopu nastave istorije, a suprotno svim postulatima istorijske nauke, slušati patritotsko-idiotske narative i propagandne konstrukcije u rangu sa vicevima da su Ćelo, Juka i Caco golim rukama zaustavljali tenkove, a ručnim bombama rušili “agresorske” avione.

Opet, u cilju mapiranja nacionalno-patriotskog narativa, koji, balinskim pristupom koji je sebi umislio da to nije, nije ni patriotizam, a kamoli patriotizam. Već ništa drugo do generator samoništavajuće izolacionalističke mržnje. Tako je balilnluk od fenomena “netalasanja” i “sabura” postao profesionalni rezač grane na kojoj sjedi. On više ne udara smišljeno, proračunato i pritajeno da bi sačuvao svoj sitni pazar, već se zalijeće poput najbandoglavijeg četnika, a da uskoro neće imati šta da sačuva.

On se preko svojeg dosadnog, glupog i vulgarnog pokušaja nedeljne novine, koja je nadmeno nazvana Stav obračunava sa posljednjim ostacima razuma, kao što su Refik Hodžić i Tarik Haverić. Nekadašnji balinluk je različito mišljenje napadao i marginalizovao, ali mu ipak dopuštao da postoji i da igra, koliko-toliko značajan faktor u javnom prostoru. Novi, metastazirani, ga želi potpuno iskorijeniti. Smatraš da se stvarnost ne treba mjeriti Kur’anom i bajkama o Armiji BiH? Ideš pod handžar buraz! Momentalno. Dakako, još se nije našao onaj koji će njime prvi zamahnuti, ali to je svakako naredna faza metastze.

U svemu tome je, opet, najklovnovskija uloga tobožnje ljevčarske opozicije postojećem procesu, a koja se savršeno uklapa u sve postulate metastaziranog balinluka. Zapravo, ona ima daleko ozbiljniju predistoriju istoga i koju slobodno možemo protometastazom balinluka. Sve je krenulo od politički neostvarive teze o građanskoj unitarnoj državi, koja nema predispozicija da to bude, ali će se govoriti da ih ima. Štaviše, pretvaraće se da ona samo što ne postoji, a postojaće kada se uklone zle sile koje sprečavaju da se u njoj sutra probudimo. Sve i da se novoj ljevici može vjerovati na riječ da je prevazišla podršku idiotskom populizmu Sefera Halilovića i zaista odlučila da sprovodi mantru borbe protiv “hrvatskog, srpskog i bošnjačkog nacionalizma u istoj mjeri”, ostaje nam gorka, bolnim iskustvima potvrđena, istina da se društva ne mijenjaju izlizanim bombastičnim krilaticama koje uvijek prelaze u svoju suprotnost.

Biti u okvirima ćepenka, pokušavši i sebe i druge ubijediti da to više nije taj ćepenak, nego, ozbiljno društvo sa razvijenom desnicom i ljevicom je suština metastaziranog balinluka. Budući da tu priču niko razuman neće kupiti, ćepenku preostaje samoobmana koja jedino može rezultirati dodatnom i potpunom samoidiotizacijom. Još samo fali da neki savjetnik Bakiru Izetbgoviću predloži da se ofarba u crno i da u nekom budućem performansu Bernara Anrija Levija glumi Morgana Frimana uz čuvenu rečenicu: “U ovoj zemlji ne žive samo Bošnjaci, nego i Hrvati, Slovenci, Bosanci…i.. I… da, jebem vam mater srpsku i samo me probajte radi ovoga kritikovati rasisti jedni!”

Vuk Bačanović

Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, dugogodišnji novinar i urednik. Protjeran od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA