Monika Ponjavić: U susret Oskaru – Hell or high water

1622

Uoči ovogodišnje dodjele Oskara, nagrade Američke filmske akademije, koju će ekskluzivno prenositi Elta TV u noći između 26. i 27. februara, portal SrpskaCafe predstavlja vam kandidate kroz pero kolumnistkinje Monike Ponjavić, koja će u društvu našeg muzičkog kritičara Nebojše Ristića, prenositi i komentarisati ovaj događaj.

“Po svaku cijenu” (eng. Hell or High Water), novi projekat Dejvida Mekenzija (David Mackenzie) i Tejlora Šeridana (Taylor Sheridan), poznatih po filmovima “Savršeno čulo” (eng Perfect Sense) i “Sikario” (eng. Sicario), je neo-vestern koji se tokom 2012. našao na takozvanoj “Crnoj listi” (eng. Black List), listi najboljih scenarija koji još uvijek nisu ušli u produkciju.

H 1

Radnja filma prati nekoliko dana u životu dvojice brace Hauard, koji se, u nastojanju da spasu porodični ranč, odlučuju na niz pljački usmjerenih ka “Texas Midland” banci, pod čijom se hipotekom ranč i nalazi. Vezani jedan za drugog, prvenstveno usljed teškog i siromašnog djetinjstva, braća su sušta suprotnost. Miran i staložen, bez prethodnih osuđivanja ili bilo kakvih kriminalnih radnji, Tobi (Chris Pine) je brižni otac dvojice dječaka, nedavno razveden. On je idejni tvorac cijele operacije. S druge strane, Taner, kojeg igra Ben Foster, u svojoj tipičnoj ulozi psihotičnog lika, je problematični brat zaštitnik, ishitrenih postupaka. Ova dihotomija i jako naglašena različitost među glavnim likova postaće ujedno i okosnica filma.

H 2

Sveprisutne teme porodice, zemlje, nasljeđa i neizbježnih promjena dominiraju filmom koji na originalan način oponaša tradicionalni vestern, sada doduše u znatnoj mjeri osavremenjen, što je u više navrata tekstom naglašeno i podvučeno. Bogat scenama eksterijera, “Po svaku cijenu” evocira neka prošla vremena “Divljeg Zapada” (što je posebno uočljivo u odabranom stilu fotografije), smještajući ih u okvir savremenih Sjedinjenih Američkih Država, gdje ulogu glavnog negativca dobija kapitalizam, dok su kauboji (braća Hauard) i Indijanci (paradoksalno vlasnici kazina u kojima braća peru novac) sada na istoj strani neke njihove lične pravde. Ovaj metod primijenjen je i na sam zakon koji sprovode šerif i njegov zamjenik (rendžeri), tandem sačinjen iz predstavnika dvije rase, a tri naroda, Markusa Hamiltona (Jeff Brides) i Alberta Parkera (Gil Birmingem). Upravo ovaj koncept, ali i scenario koji ga vjerno prati, predstavljaju najjaču kariku filma koji svoju popularnost vjerovatno ne bi stekao da sama podjela uloga nije pogodila srž. Izbor koji je pao na Džefa Bridžisa, američko nacionalno blago, Krisa Pajna, koji je ovdje pokazao da ipak zna da glumi, i Bena Fostera, otjelovljenje potcjenjenog potencijala, bio je pun pogodak.

H 3

Međutim, film nije bez zamjerki, a najveća od svih se odnosi na muziku. U pitanju je element koji ovom filmu nije toliko išao na ruku, prevashodno vodeći se možda pogrešnim pristupom oslanjanja na tipične elemente vesterna. Ovdje ih je bilo sasvim dovoljno, da je izbor popularnih kantri pjesama gotovo u svakom momentu zapravo banalizovao dramatičnost scene, uvodeći previše savremen kič u jedan odmjeren omaž senzibilitetu prošlih vremena, koji sasvim sigurno uspješnije funkcioniše u filmu braće Koen (Cohen) “Nema zemlje za starce” (eng. No Country for Old Men), na koji se “Po svaku cijenu” u mnogo slučajeva i referiše. Na sličan način su prenaglašeni i neki drugi elementi filma, koji bi u uzdržanijem tretmanu imali veći i bolji efekat, kao na primjer verbalizovanje činjenice da su vremena “Divljeg Zapada” prošlost, ili naglašeni nagovještaji fabule kroz dijaloge u kojima se prognozira kraj priče, rastanci, i tako dalje. Mekenzi od ove svoje “ideje” (prenaglašavanja i podcrtavanja fabule) nije odustao čak ni u posljednjem kadru filma kada se kamera sa auta Markusa Hamiltona spusti na zemlju Tobija Haurda ponavljajući nam još jednom da je upravo ona (i nasljeđe koje sa njom dolazi) zapravo glavni uzrok svih problema koji su načelno i oblikovali ovu priču.

H 5

Film je nominovan u sljedeće četiri kategorija: Najbolji film (Carl Hacken, Julie Yorn), Najbolji sporedni glumac (Jeff Bridges), Najbolji originalni scenario (Taylor Sheridan), Najbolja montaža (Jake Roberts).

Ocjena: 4/5

Monika Ponjavić

Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.***

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA