Kuda poslije Doma za nezbrinutu djecu? (VIDEO)

1335

Za većinu mladih ljudi udoban roditeljski dom i hrana podrazumijevaju se i nakon punoljetstva, ali djeca koja odrastaju u Domu za nezbrinutu djecu moraju da napuste ovu ustanovu čim napune 18 godina.

Izuzetak su mladi koji nastavljaju redovno školovanje. Jedan od njih je i dvadesetjednogodišnji Neven Mišković, student zdravstvenih nauka.  Neven je odstrastao u Domu “Rada Vranješević” u Banjaluci, a pošto je nakon punoljetstva odlučio da studira, dobio je priliku i da nastavi živjeti u ovoj ustanovi.

Stipendira ga Fakultet „Apeiron“, a  s obzirom na to da je apsolvent i da će njegovo školovanje biti završeno za godinu i po, Neven već uveliko pravi planove za budućnost. Želja mu je, kaže,  da se zaposli kao fiziotarapeut u nekoj od medicinskih ustanova u Banjaluci, ali ako to ne desi, posao će potražiti u inostranstvu.

– Planiram sam da se snalazim. Imam neke rodbine u Italiji, pa sam razmiščjao da kod njih provedem neko vrijeme i da se zaposlim, ali vidjećemo – kaže nam Neven.

Uslovima u Domu je, kaže, zadovoljan, a naročito tokom posljednji nekoliko godina kada se dom razvio, a uslovi za djecu i studente postali bolji.

U Domu „Rada Vrenješević“ trenutno boravi pet studenata. Djeca i mladi bez roditeljskog staranja zakonski imaju mogućnost da koriste usluge doma do 26 godine, ali samo ako studiraju ili nisu završili redovno školovanje.  I sve to uz riješenje Centra za socijalni rad.

– U većini slučajeva djeca bez roditeljskog staranja ovdje ostaju do 18 godina, ali u praksi se dešava u da su djeca smještena u dom nakon sedme godine života, a da nisu u svom kraju uopšte išla u školu ili da kasne sa polaskom. Imali smo djecu koja su završavala osnovnu školu sa 15, 16 i 17 godina, pa su se školovala duže od 18.  godine – ističe Vladimir Kajkut, direktor Doma „Rada Vranješević“.

U Domu postoji program osamostaljivanja mladih koji napuštaju ovu ustanovu, a program se sprovodi tokom zadnje godine korištenja usluga Doma za nezbrinutu djecu.  Međutim, praksa pokazuje da  početak samostalnog života za mlade nije nimalo lagan.

– Činjenica je da za tu djecu još uvijek ne postoji razvijen program zbrinajvanja, u smislu izlaska iz institiucije, uključivanja u društvenu sredinui i obezbjeđenja egzistenicje. Oni su, samim tim, osjetljiva vrsta korisnika sa kojom moramo zajednički da tražimo izlaz na koji način da ih osnažimo, da se ta omladina ponovo ne bi vraćala u sistem socijalne zaštite – objašnjava Vera Sladojević, direktor Centra za socijalni rad Banjaluka.

Centar za socijalni rad održava kontakte sa srodnicima dok su djeca još u domu, pa nakon njihovog izlaska pokušavaju da ih spoje. Na taj način pokuišavaju da im barem obezbijede smještaj. Ipak,kažu da su to rijetke situacije. Trenutno se pokušava uspostaviti saradnja sa privrednicima koji bi bili voljni pružiti omladini bez roditeljskog staranja šansu za posao, kažu u Centru za socijalni rad Banjaluka.

– Pokušavamo da prikupimo određene informacije o firmama koje bi mogle da omoguće našoj djeci određeno radno iskustvo i praksu, te da ukoliko se oni pokažu kao odgodvorni zasnuju radni odnos i obezbijede sebi egzistenciju – kaže Sladojevićeva.

Ona naglašava da će ovo  biti prioritetna aktivnost Centra za socijalni rad Banjaluka u narednom periodu, jer osamnaesta godina, za djecu bez roditeljskog staranja, je punoljetstvo u pravom smislu te riječi.

Ivana Ljubičić

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

1 KOMENTAR

Comments are closed.