Presadili rožnjaču tek rođenoj bebi!

580

Samo devet dana po rođenju bebi iz Valjeva u Kliničkom centru Srbije presađena je rožnjača.

To je prva transplantacija ovog dijela oka u Srbiji na ovako malom pacijentu. Ovakvi slučajevi izuzetno su rijetki i na pedijatrijskim oftalmološkim klinikama u svijetu. Iako ni ljekarima sa velikim iskustvom u hirurgiji oka nije bilo svejedno da uđu u operacionu salu sa maltene tek rođenom bebom, starom tek devet dana, operacija je prošla bez problema, a dječak nema ni postoperativne komplikacije.

Čitav splet srećnih okolnosti nanizao se, neki bi rekli – sudbinski, da bi se problem sa rožnjačama koji je dječaku otkriven odmah u porodilištu prevazišao ovako, na najbolji mogući način.

Najveće iznenađenje, i za ljekare, bilo je što su se rožnjače kadaveričnog donora, u stanju moždane smrti, pojavile baš u trenutku velikog zapleta: da li će bebi moći da se spase vid, ili će za dvije nedjelje – oslijepiti.

U Srbiji je, kao u čitavom regionu, zbog manjka donora problematična transplantacija svih organa, a posebno rožnjača na koje čeka više od 1.500 ljudi, a godišnje se uradi tek 15 do 20 transplantacija.

– Beba je kod nas dovedena sedmog dana po rođenju: dijagnostikovana su joj zamućenja, obje rožnjače su bile neprovidne – otkriva za “Novosti” profesor dr Milenko Stojković, direktor Klinike za očne bolesti KCS.

On naglašava da ovakvi deformiteti, pogotovo na oba oka, nisu česti, ali zahtijevaju hitnu reakciju.

– Iako ni kadar, ni oprema, a ni poznavanje operativne tehnike nisu problem, bez organa donora nama su ruke vezane. Svi smo bili u šoku, naravno, pozitivnom kad smo sutradan dobili obavještenje da se pojavio jedan donor. To se ne dešava tako često. U tom trenutku beba je imala apsolutni prioritet. Dan kasnije smo uradili transplantaciju, priča Stojković.

Doktor Stojković i njegov tim uradili su mnogo različitih operacija na oku. Nije, kaže, zazirao ni od ove, ali nije mu bilo svejedno da operiše tek rođenu bebu. Jer, tehnika jeste ista, ali očno tkivo nije isto kao kod odraslih, teže je operisati, a i veći je rizik od mogućih komplikacija.

– Dok smo čekali da rožnjače stignu iz Novog Sada, gdje je pronađen donor, shvatili smo da nam treba pomoć i pozvali smo Univerzitetsku dječju kliniku u Tiršovoj – objašnjava profesor Stojković.

On priznaje da, iako rade oftalmološke operacije kod djece, nisu imali iskstva sa uvođenjem u opštu anesteziju ovako male bebe.

– Doktor Volođa Stanković, anesteziolog, i njegov tim, prekinuli su svoj posao u “Tiršovoj” i bez riječi došli da nam pomognu. Ovakve situacije su dokaz da kad ima volje, čak i kad je potrebno da se kao sad angažuje 15 do 20 ljudi, i u zdravstvu Srbije, bez velike drame i buke, mogu da se uspješno urade intervencije koje su i u svijetu prava rijetkost, kaže Stojković.

Dječak iz Valjeva, koji samo pukim sticajem srećnih okolnosti nije oslijepio, redovno će morati na kontrole, jer su i poslije transplantacije rožnjača, kao i kad se presade bubreg, srce ili jetra, moguće razne komplikacije. Dijete sad dobro vidi, a za godinu dana će mu biti izvađeni konci od operacije.

Iako se sa zdravstvenim problemima suočio na samom početku života, ovaj dječak je, ipak, izgleda rođen pod srećnom zvezdom. Jer šansa da se rožnjače donora pojave u trenutku baš kad su najpotrebnije jeste jedan prema 1.000.

Tkivo dječijeg oka je mnogo složenije za operaciju nego kod odraslog čovjeka, ali ni to nije mnogo usporilo ekipu koja je dječaku iz Valjeva presadila rožnjače.

Profesor Milenko Stojković kaže da je sama operacija trajala dva i po sata, ne računajući uvođenje bebe u opštu anesteziju, a kod odraslih, u prosjeku, ovakav zahvat traje sat po oku.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA