Znate li kakve velike, super moći imaju mali autisti?

588

Želite li znati malo više o tom misterioznom autizmu i autističnom spektru – ovo je nešto što morate znati

Jednostavno moram pisati o ovome, toliko mi je ta tema zanimljiva i fascinantna.

U protekle tri godine s posebnom sam pažnjom proučavala sve što ima veze s ljudima u autističnom spektru .Pisani su brojni članci, snimljeni dokumentarci, famozan film o životu Temple Grandin, briljantne autistične naučnice (svakako preporučujem da pogledate, zaista pridonosi boljem razumijevanju tih ljudi i načina na koji oni funkcionišu). Tako sam saznala puno o gotovo neshvatljivim sposobnostima tih zanimljivih ljudi… od same doktorke Grandin koja svoj profesionalni uspjeh pripisuje upravo svojim “nedostacima”. Hiperosjetljiva na buku i razne zvukove, za sebe kaže da razmišlja u slikama i da su riječi njen “drugi ” jezik. Svoje pamćenje opisuje kao dugometražni film u glavi kojeg može da vrti kad god poželi, zbog čega može primijetiti sitne detalje.

200420892-001aIma još puno zanimljivih i fascinantnih primjera, talenti mogu biti muzički, likovni, matematički , sposobnost pamćenja raznih podataka, određivanje datuma, reprodukcija riječi na nepoznatom jeziku… Neki mogu odrediti tačno vrijeme bez sata, čak i kad ih probudite u sred noći, drugi mogu s velikom preciznošću procijeniti veličinu premeta na daljinu. Šestomjesečno dojenče nepogrešivo je mrmljajući moglo reprodukovati cijele arije koje bi čulo, a jedan petogodišnji autista mogao je bez problema rastaviti sat, radio i televizor i ponovno ih savršeno sastaviti. Slijepa osoba fantastično je crtala, a poznati su i blizanci koji su bez problema računali s brojevima od 20 cifara. Na videosnimci objavljenoj na YouTubeu predstavljena je neobična sposobnost pamćenja i reprodukcije detalja u prostoru britanskog arhitekte-autista Stephena Wiltshirea koji je nakon polusatnog leta u helikopteru iznad Rima, Pariza i Tokija u detalje nacrtao precizne mape svega što je vidio. Naučnici nemaju potpuno objašnjenje odakle tim ljudima takve sposobnosti, ali vjeruje se da tajna leži u hipokampusu, dijelu llimbnog sistema velikog mozga odgovornog za emocije i pamćenje.

Znajući ovo što znamo danas, smatra se da je nekoliko vrlo poznatih ljudi iz istorije pripadalo autističnom spektru, kao visokofunkcionalni autisti – Newton, Van Gogh, Mozart, Einstein (progovorio s pune četiri godine!), Tesla.

Najpoznatiji autisti danas, uz već spomenutu Temple Grandin, su američki kipar Alonzo Clemons, američki slijepi muzičar Tony DeBlois, genijalni filipinski svirač marimbe Thristian Mendoza, slijepi britanski muzičar Derek Paravicini, mađarska pjesnikinja i književnica Henriett Seth-F, te Kim Peek koji je poslužio kao inspiracija za svima nam dobro znanog Kišnog čovjeka. Fascinaciji nikad kraja!

– Na početku svog rada s autistima griješila sam u želji i nastojanju da ih nekako – popravim – rekla mi je jedna moja draga prijateljica, napomenuvši da je uvidjela vrlo brzo da njima “popravak” ne treba… da ih naprosto treba shvatiti, prihvatiti takve divne i posebne kakvi jesu i pokušati im pomoći da se u što boljoj mjeri uspiju snaći u ovom našem svijetu. Voditi ih, usmjeravati, razvijati njihove jače strane, pomagati im u slabijim, kao što su loša socijalna komunikacija i otuđenost – socijalni odnosi generalno.

stephenwiltshire_468x314A da su enigma, jesu! Koliko puta sam znala gubiti oči u Marijinom blistavom pogledu,”onom ” pogledu, znaće sve mame takve djece dobro o čemu pričam, pogledu vrednijem od svega drugog što nam ovaj svijet sa svim svojim sadržajima može pružiti, pogledu o kojem je i dr. House u jednoj epizodi o autističnom dječaku, ocjenjujući s prijateljem svoja najblistavija medicinska iskustva ocjenama od jedan do deset rekao: E ovo je bila čista desetka!

Gledala sam dakle zadivljena tu Desetku, besramno uživajući u poruci dubine i inteligencije koju mi je slala,a ipak istovremeno imajući samo jednu želju: Da mi je samo na minut biti tamo gdje si ti.

Najbolje što sam uspjela smisliti je konstatacija da oni jednostavno funkcionišu na drugoj frekvenciji. Griješimo podešavajući ih tvrdoglavo na našu, ko kaže da je njihova lošija? Možda je baš naša ona manje uspješna. To mi je palo na pamet dok sam se jednom divila posebnom i izvanrednom odnosu koji autisti razvijaju sa životinjama (što je tema koja zaslužuje poseban osvrt,i ovdje je samo spominjem). Promatrala sam taj sklad čovjeka i prirode, te, ne znam kako da ih nazovem, posebne vibracije koje šalju jedni drugima, onako posramljeno i ograničeno ljudski, i moram priznati da sam pomislila: Ko je ovdje savršeniji?

Nemam odgovor na pitanje zašto naš mačak Ket dopušta baš Mariji da ga beskrajno gnjavi i miluje, ali to je činjenica, jer od bilo kakvih pretjeranih nježnosti od strane drugih članova svoje ljudske familije Ket bježi prezirno frkćući svojim mačjim nosom. Zašto naš retriver Bas dopušta, mučko stiočki, čupkanja i prečvrste zagrljaje? Nemam odgovor ni na pitanje zašto moje dijete ničim izazvana u jednakoj mjeri koristi naš i engleski jezik. Raspolaže fondom nekih tristotinjak riječi, na oba jezika. Mi nismo dvojezična porodica, engleski je mogla čuti u nekim crtićima i pjesmicama u određenim prilikama, ali bilo je to dovoljno da ga upamti i koristi isto dobro kao naš, NIKAD ih ne miješajući, nego jednostavno sama odabirući kad će progovoriti na kojem, i hoće li uopšte . A govori jednom posebnom intonacijom, to se ne da opisati, poput malog vanzemaljca koji je spušten među nas, prevodi si u glavi sa svog jezika i lomi jezik da što bolje izgovori riječ.

Primjećujem u našoj svakodnevnici da ima izvrsnu vizuelnu memoriju. Kojom ulicom prođemo , zauvijek je memoriše i nepogrešivo zna kuda idemo (što se vrlo dobro osjeti, jel, ako krenemo trasom koja njoj ne odgovara), a kako pamti zamršene vijugave uske ulice, meni je i dalje misterija. Logički zadaci, puzzle, slagalice, umetalice – tu je bolja od mene. Puno puta naša teta Mirjana u vrtiću zna reći da je malena svako malo nečim fascinira, prije svega inteligencijom u rješavanju problemčića koji su pred nju postavljeni.

Kud će nas to odvesti? Nemam pojma. Međutim i u tome jeste ljepota i nepredvidivost ovog našeg života. Nosimo na dlanu ovaj krhki mali dar koji smo dobili, čuvajući je poput najfinijeg porculana, pomažući joj s jedne strane da funkcioniše u ovom našem svijetu, a s druge strane bivajući i te kako svjesni da nas je naučila voljeti do kraja i biti ljudi dostojni njenih roditelja.

Dopustila nam je da upoznamo djelić njenog čarobnog svijeta, a mi ćemo se truditi da ona upozna ovaj naš.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA