Radojičić za SrpskaCafe: Novi gradonačelnik Banjaluke mora biti dinamičan timski igrač!

918

Nakon punih mjesec dana mjesec dana kampanje za predstojeće nam lokalne izbore,  Igor Radojičić, kandidat SNSD-a i koalicionih partnera za gradonačelnika Banjaluke kaže da je više puta obišao kompletan teren i ispisao pune dvije sveske zahtjeva, prigovora i pojedinačnih problema na koje su mu građani ukazali. Radojičić je u intervjuu za SrpskaCafe ispričao šta je sve vidio na terenu, ali i da li su mu se dopale neke ideje njegovih protivkandidata.

– Za naše prilike Banjaluka je prilično veliki grad sa blizu 200.000 registrovanih birača i sa isto toliko stanovnika, ako ćemo se rukovoditi onim čudnovatim popisom. Naš cilj je bio u kampanji doći do pola njih. Imali smo jednu intenzvnu kampanju koja je bila neobična utoliko što smo nastojali nekoliko mjeseci više puta obići čitav teren i kontaktirati sa što više ljudi. Naučilo se mnogo u smislu pojedinačnih problema. Čulo se mnogo stavova, mišljenja i problema. More problema postoji u gradskom, prigradskom i seoskom području. U ovoj kampanji sam ispisao dvije sveske problema prijedloga, ideja i zahtjeva. Ima mnogo toga da se uradi, a među zahtjevima koji su se istakli, najčešće su se čuli voda, putevi i kanalizacija – rekao je Radojičić.

o Da li se neki zahtjev posebno isticao?

– U pojedinim dijelovima grada razvoj je dostigao taj nivo da se bavimo detaljima, zelenim površinama ili sređivanjem parkinga. Međutim, ima seoskih područja koja su u velikim problemima i traže mnogo ulaganja. Čini mi se da trenutno najviše problema ima Bronzani Majdan, njima treba sve i put i voda i struja, kao i prevoz. Nema ništa dramatično, ali je suština slaganje prioriteta i dobijanje mišljenja građana. To se radi kao i u kući, pravi se redoslijed pa se rješava.

o Spominje li se Toplana?

– Kad govorimo o Toplani, ni na gradskom području ne govori puno o tome. Ljudi pitanje Toplane ili kritikuju ili ih uopšte ne interesuje, iako je ona pojedinačno najveći finansijski i komunalni problem grada. Ljude ne zanima kakav je kotao ili na šta se griju, njih zanima da li će se povećavati cijena i da li će grijanje biti kvalitetno. Gradonačelnika i upravu to mora da interesuje. Taj posao je jedan od prioriteta za grad, ali građane je sada mngo više zanimalo da li će dobiti vodu, put, igralište, ambulantu i tako dalje.

o Kakav je gradonačelnik potreban Banjaluci?

– Prije svega gradu treba dinamičan čovjek, prisutan na terenu i koji mora imati širinu shvatanja problema. Ujedno, on mora razmišljati strateški i dugoročno zato što neka greška učinjena na rješavanju sitnih problema na dnevnom osnovu može srednjoročno odraziti. Banjaluka je postala unazad 15tak godina glavni grad RS, ali ni konceptualno ni po novom urbanističkom planiranju nije odskočila na tu stepenicu. Razvila se administrativno, ali je ostalo da se strateški promisli kako ovaj grad treba da izgleda za 40 godina i da se pazi da se ne upropasti prostor. Drugi dio kojim se gradonačelnik bavi su dnevni problemi, od sanacije pojedinih puteva do Toplane. On mora da ima jak tim ljudi, dinamičnih i sposobnih za rad, dugoročno i na dnevnom nivou. To ne može da bude individualac, već timski igrač. Grad je u prelomnoj fazi. Postao je glavni grad, ali još nije shvatio kako bi to trebalo da izgleda. Desile su se mnoge promjene, povećao se broj stanovnika, potrebe su drugačije, a grad to još uvijek ne prati. Gdje god odete u neke velike gradove, vidite trasu koju su zacrtale gradske vlasti prije nekoliko stotina godina. Naš grad sa novom ulogom mora da razmišlja tako: kako će se ubuduće živjeti i kako da riješi tekuće probleme.

o Da li onda novi gradonačelnik treba da resetuje i obori sistem, ili da nastavi putem prethodnika?

– S ponosom treba pokazati ono što je urađeno u prethodnim godinama, ali je nepohodno krenuti u novu fazu, promijeniti, unaprijediti, poboljšati. Potrebna nam je neka nova dinamična filozofija. Imam osjećaj da u gradu postoji velika količina kreativne energije koja stoji negdje zakočena. Privatne inicijative, mladih i preduzetnika, umjetnika, koji čekaju da im se pomogne da nešto naprave, treba otvoriti i dati joj prostor da se realizuje. Očekivanje da će sve riješiti gradska administracija i budžet je zastarjelo. Grad je tu da stvara uslove za investicije, kulturu, sport i podsticajnu politiku, a prije svega da motiviše i otvori ljude koji će pokazati da ovdje postoje inicijative i šanse.

o Šta koči te ljude?

– Postoji dosta opreza zbog dugogodišnje političke i ekonomske krize i nestabilnosti, a gradska birokratija ne smije da koči te ljude. Ako dođete sa nekom idejom, grad ne smije da koči, već da pomogne da se ona realizuje. Nije cilj gradske administracije da nađe 50 razloga zašto nešto ne može, već da nađe dva puta kojim se nešto može relaziovati. Isto važi i za investitore. Grad mora da nađe načina za brzu realizaciju, a ne izgovore zašto nešto ne može.

o Kako popraviti poslovni ambijent?

– Postoji cijeli niz koraka za popravljanje. Prvi je unutrašnja reorganizacija gradske adminsitracije, odsjeka, odjeljenja i procedura. Druga je eksterno vrednovanje poslova, ne političko i stranačka, već procjena nezavisne organizacije o potrebi svakog pojedinačnog referata. Nakon togam poseban paket reorganizacije odnosiće se na procedure, odnosno put “kuda hodaju papiri”. Da li se mora za jednu dozvolu ići na sedam šaltera ili sve može na jednom mjestu. Treće su pitanja podsticaja i korigovanje kriterijuma. Grad može da pomogne i oko zapošljavanja, prekvalifikacije i nabavke tehnologija koje bi unaprijedile proizvodnju. Osim svega toga, bitno je da se radi na pormociji svojih kapaciteta. Neće vam niko doći da vidi šta imate, morate da ponudite, da ih dovedete za rukav.

o Da li znate koliko ljudi radi u gradskoj upravi i kako se uopšte može smanjiti njihov broj?

– Radi ih oko 700, s tim da u taj broj ulaze i vatrogasci, služba za parkinge i tako dalje. Nelogično je, ali zakoni su takvi. Tu su još groblja, centri za socijalno i predškosko i tako dalje. Analiza će reći da li ih ima puno ili malo. Na nekom referatima moguće da ima manjka radnika, a da negdje drugo ima viška.

o Primijetili smo da se aktuelni gradonačelnik Slobodan Gavranović ne pojavljuje često na vašim tribinama.

– Koncept naših tribina je takav da govori neko ko je bio ranije gradonačelnik, ali i drugi funkcioneri SNSD-a. Gospodin Gavranović je dolazio tri puta do sada, a tu su bili i drugi, Dragoljub Davidović tri ili četiri puta, a bio je i Nikola Špirić.

o Da li ste od protovkandidata čuli neku dobru ideju?

– Program opozicije donosi puno toga pisano na dosta stranica. Ima dobrih stvari koje bi se mogle iskoristiti, ali i paušalnih obećanja. Prvo što primijetite kada čitate njihov program jeste da je pisan tako da se svidi publici. Moj pristup je bio čak isuviše racionalan, čak su me kritikovali da sam trebao da obećavam malo više. Napisali su da će napraviti 1000 fasada. Pa u Banjaluci nema toliko zgrada! Narodski rečeno, ima toliko toga što je neko “lupio” da izgubite volju da čitate. Moguće da nisu imali dovoljno informacija kada su pisali, pa su išli lako u obećanja. Jedno od najpaušalnijih tiče se čišćenja korita Vrbasa u mandatu. Izgradnja kolektora i kanalizacije, a onda svođenje prema fabrici otpadnih voda košta 250 miliona maraka, a gradski budžet je 110 miliona. Teško da ćemo piti Vrbas za četiri godine!. Kod koalicionih partnera smo imali dobrih prijedloga, posebno kod DNS-a koji ima dosta tvrde i radikalne stavove. Oni su više opozicioni nego pozicioni, tražili su ukidanje nekih agencija i sprovođenje dosta oštrih mjera.

o Koliki je značaj građanskih inicijativa?

– Ako nisu produžena ruka politike, one su dobro došle. Nama treba više građanskog organizovanja, ali ne da ono razgrće “užareno kamenje” neke političke partije, bilo koje. U razvijenim zemljama NVO sektor igra važnu ulogu. Kod nas je pomiješano. NVO sektor se nastoji instrumentalizovati pa onda i gubi svoju ulogu. Na prste se mogu izabrati neke NVO organizacije koje su zaista nešto uradile. Mislim da je taj sektor nejak i da mu treba osnaživanje. To i želim, da se grad otvori prema ovom sektoru. U poslednje vrijeme sam razgovarao sa čitavim nizom udruženja i organizacija, kulturno umjetničkim društvima i tako dalje. Dio mog programa jeste okrenut njima i saradnji sa NVO sektorom.

o Zašto je uglavnom saradnja sa njima zasnovana na nekoj novčanoj transakciji?

– Ima toga da se obraćaju gradu samo kada im treba sredstava. Ima i onih koji su malo neprijateljski nastrojeni. Dvocifren broj ljudi u tim inicijativama je aktivan, što mislim da je malo. Za Banj brdo se interesuje barem desetak hiljada Banjalučana. To je veliki broj ljudi, a oni traže da se uredi prostor i da se zaustavi saobraćaj. Međutim, mora se željeti očuvanje cijelog kompleksa, a ne samo rampe. Manji broj građanai se interesovao za očuvanje zelene površine u Boriku, ali i taj broj je značajan i ostavio je trag i dao rezultate. Moja je želja i nada da će nevladin sektor imati u budućnosti više partnerski odnos prema gradu i da će se rješenja pronalaziti na obostrano zadovoljstvo.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA