Jelena Ćetković za SrpskaCafe: Svi se moramo angaživati za bolji život!

1786

Jelena Ćetković, kandidatkinja Socijalističke partije na lokalnim izborima za odbornika u Skupštini grada Banjaluke smatra da je dužnost svih nas da vratimo gradu izgubljeni sjaj, a da svaki pojedinac mora tome da doprinese sopstvenim angažmanom. Ona je u razgovoru za SrpskaCafe rekla da će se boriti za napredovanje grada zato što nije u tip čovjeka koji je nijemi posmatrač.

– Nema napretka bez truda i rada. Svi smo spremni da kritikujemo i svako nam je kriv, a samo smo mi divni i krasni i uvijek imamo izgovor. Zamsilite, 1, 3 miliona stanovnika i ovoliki prostori. Imamo gotovo sve, priroda nam je dala toliko toga, a nismo skloni da iskoristimo date nam resurse. Šta bi drugi dali za našu vodu! Pogledajte Banjaluku, grad na dvije rijeke. I mi još uvijek nemamo pristojno šetalište pored rijeke, a ono što imamo je smrad kanalizacije. Pogledajte Crkvenu! Zar se toliko godina ne može riješiti taj problem? Zašto nismo završili te poslove? Pogledajte gradsku arhitekturu! Grad Banjaluka ima sve potencijale da bude prava ljepotica, ali je potrebno da se svi oko toga potrudimo – kaže Ćetković.

o Ukoliko uđete u Skupštinu grada, hoće li to uticati na vaš posao direktora Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF)?

– Nisam prvi put na listi i boriću se za grad na uštrb svog slobodnog vremana. Moj posao će biti odrađen ijednako kvalitetno, ali imam potrebu i da se borim za sve nas. Nakon 20 godina u politici i dalje ne mogu da budem neki nijemi posmatrač. Pokušavam koliko mogu i mislim da svi možemo. Trebalo bi svi da se uključimo i damo sve od sebe.

o Da li ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima u APIF-u?

– Mislim da se može uraditi više, ali svjesna sam da za ovo vremena koliko sam ovdje imamo velike i dobre rezultate. Malo sam tužna što nije urađeno više, ali zna se da može i da hoće. Uspjeli smo da smanjimo broj zaposlenih sa 136 na 124, da smo renovirali dosta naših prostorija, a sada radimo na tome da u Banjaluci objedinimo svoje prostorije na jednom mjestu. Od 2012. godine radimo po novoj metodologiji i vodimo registar žiro računa privrendih subjekata. Po dolasku ua APIF obišla sam svoje okruženje i vidjela kako ono funkcioniše. Znala sam da moramo nešto da uradimo. Išla sam u Hrvatsku i u Srbiju da vidim kako možemo da prilagodimo naše poslovanje. Bila sam i u Ohridu na Evropskoj konferenciji registara gdje sam vidjela šta bismo i mi u RS mogli da uradimo kod nas. Moja inicijativa je prepoznata u Vladi RS i to su bili počeci onoga što mi sada zovemo jednošalterskom sistemu. Mijenjala su se 23 zakona i uspjeli smo. Mi smo samo dio procesa registracije i sve se radi na jednom mjestu i uz osnivački kapital od jedne marke.

o Koliko politička previranja stoje na putu razvoja grada?

– Svaki novi izborni ciklus donosi i neke nove učesnike, a oni obično osporavaju rad prethodnika. Umjesto da se one dobre stvari nastave i da se radi na njima, često se dešava da se dobri projekti napuste samo zato što ih je započeo neko drugi.

o Šta je najviše naružilo Banjaluku?

– Mislim da je to neplanska gradnja i previše betona. Nismo razmišljali koliku štetu pravimo generacijama koje dolaze, smanjujući im zelene površine. Djeca moraju da imaju prostor za igru, a mi ne danas imamo nova naselja sa velikim brojem bračnih parova a gdje nema dovoljno ni vrtića ni igrališta. Treba da osluškujemo probleme grada i da ih rješavamo. Ne treba da gledamo politička opredjeljenja, već da radimo i da damo posao onima koji znaju da ga rade.

o Šta Banjaluci najviše treba?

– Nama najviše nedostaje kulturnih događaja, a u smislu infrastrukture, mislim da je to šetalište. Zatvorili smo se u svoje skučene prostore i nemamo više navike da se družimo na pravi način. Moramo da podignemo porodicu na najviše mjesto, da bude broj jedan. Da se pobrinemo za djecu koja dolaze na svijet, kao i za one koji su stigli. To nije jeftino i nije malo, a zajednica mora da pomogne. Kako mi da pričamo o zapošljavanju kad ne stvaramo nikakvu novu vrijednost. Mi moramo da povratimo neke vrijednosti koje smo izgubili.

o Izgleda li vama da se Banjaluka teško širi i da se sve i dalje odvija u centru?

– Kako da ne! Stalno svjedočimo da investitori neće da grade dalje od centra, daleko im. Moramo da stanujemo uz glavnu ulicu. Umjesto da damo gradu šansu da umjesto jednog ima više centara. Stan je kutija koja je samo i isključivo potrošačka. Nikad ne zagovaram dase nešto ruši, samo da se radi i gradi.

o Kako gradska vlast može pomoći malim privrednicima?

Svjedoci smo da se zatvaraju mala preduzeća zbog velikih nameta. Potrebno je smanjiti  njihove dažbine da bi se obezbijedio opastanak. Postoje porezi koji su lokalnog karaktera i koji se mogu ukinuti kako bi se privrednicima olakšao život. Ako nemate strategiju razvoja, džaba vam što neko registruje firmu ako ne može da radi i zaradi da prehrani porodicu. To je naše ključno obilježje. Moramo da sačuvamo tog čovjeka da umjesto nekoga ko zarađuje i doprinosti, da postane trošak za državu i opterećenje. On mora da se oslobodi nameta da bi bio sposoban da preživi i živi od svog rada. Nije problem plaćanje, već kako omogućiti tim ljudima da dođu u poziciju da mogu da plate.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA