Srpsko oružje u rukama džihadista?

637

Srbija je pri vrhu popisa zemalja jugoistočne Evrope koje isporučuju oružje na Bliski istok, piše Dojče vele.

Međutim, to oružje očigledno završava u kriznim područjima u rukama pobunjenika ili čak “Islamske države”, a tu je sporna i uloga Njemačke.

Ratna Sirija je puna oružja: na hiljade pušaka AK-47, teških mitraljeza, minobacača, protivtenkovskog oružja, zastarelih tenkova T-55- i T-72. Većina ovog oružja dolazi iz Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore, Bugarske, Češke, Rumunije i Slovačke. Oružje u Siriju ne dolazi direktno: avionima ili brodovima se najprije transportuje za Saudijsku Arabiju, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate ili Tursku. Odande se ovo oružje, u vrijednosti od najmanje 1,2 milijardi evra, prebacuje na ratna područja.

Hrvatska je na samom vrhu liste istočnoevropskih zemalja koje prodaju oružje na Bliskom istoku. U studiji BIRN-a i OCCRP-a se navodi da su hrvatski trgovci oružjem u periodu od 2012. do 2015. zaradili 302 miliona evra. Na drugom mestu je Češka (240 miliona), a zatim Srbija (194), Slovačka (192), Bugarska (122), Rumunija (81), BiH (72) te Crna Gora (3).

Zanimljiv je i popis kupaca, kao i njihovi udjeli u kupovini. Tako je Saudijska Arabija platila 829 miliona evra, Jordan 155, Ujedinjeni Arapski Emirati 135, a Turska 87 milona. Teško je pouzdano utvrditi koliko je tog oružja završilo kod raznih pobunjeničkih ili terorističkih grupa, ali ozbiljnije procene govore o dvadesetak odsto.

Godinama prikupljali dokaze

Kako bi razotkrili transporte oružja, novinari balkanske istraživačke mreže BIRN i projekta OCCRP (izvjestioci o korupciji i organizovanom kriminalu) radili su godinama. Pretraživali su podatke o izvozu i izvještaje UN. Pregledali su na stotine vidio-snimaka i fotografija, pratili i rekonstruirali putanje brodova i aviona, čitali sporazume o isporukama oružja i pratili trag informacija dobijenih iz krugova trgovaca oružjem.

Robert Stefon Ford, američki ambasador u Siriji od 2011. do 2014. godine, izvjestio je BIRN i OCCRP da je trgovinu koordinisala američka tajna služba CIA i da se sve odvijalo preko Turske i zemalja Persijskog zaliva. Navođenjem destinacija koje nisu bile “sumnjive“, zaobiđeni su svi inače nezaobilazni i strogo propisani postupci za odobravanje takvih isporuka. A iz dokumentacije o letovima koju je istražio BIRN vidljivo je da se prikrivala i vrsta tereta. Tako je oružje iz Bugarske ili Slovačke kretalo na put pod oznakom “neidentifikovani tovar“ (unidentified cargo).

Ostaci oružja nakon ratova

Veliki dio ovog oružja potiče iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

– Ljudi su jednostavno zadržali svoje oružje – pojasnio je Nils Duke, stručnjak za ilegalnu trgovinu oružjem iz briselskog instituta Flemish Peace. Često je oružje prodavano iz nužde: zbog besparice. U novembru prošle godine su tragovi oružja otkriveni u Njemačkoj. U Bavarskoj je policija pretražila jedno vozilo iz Crne Gore u kojem je pronašla velike količine automatskih pušaka, pištolja i granata.

Ovo oružje iz istočne Evrope nisu koristili samo pobunjenici iz Slobodne sirijske armije nego i islamistički ratnici grupe Ansar al Šam, kao i borci pokreta Al Nusra, odani Al Kaidi. Oružje su koristili i ratnici “Islamske države”. To BIRN i OCCRP potkrepljuju prije svega fotografijama i video-snimcima objavljenim na društvenim mrežama.

Patrik Vilken iz organizacije Amnesti ionternešnel i Bodil Valero, izvestiteljka Evropskog parlamenta za pitanja trgovine oružjem, sigurni su da mnoge od tih mutnih isporuka oružja predstavljaju ne samo kršenje prava Evropske unije, već i nacionalnih i međunarodnih propisa o oružju.

Kritika “njemačke uloge“

U donjem domu njemačkog parlamenta Bundestagu stranke Zelenih i Ljevice zalažu se za zabranu izvoza oružja u zemlje u kojima vlada rat ili uopšte u krizne zemlje svijeta. Na upit Zelenih, njemačka vlada je saopštila da je finansijski podržavala nekoliko programa sakupljanja i uništavanja oružja u zemljama nastalim na području bivše Jugoslavije i da je za to izdvajala milion evra godišnje. To je bilo premalo, smatraju predstavnici njemačkih opozicionih stranaka.

Agnješka Bruger je poslanica Zelenih zadužena za temu naoružanja. Ona stalno kritikuje i izvoz njemačkog oružja u Saudijsku Arabiju.

– Izjave ministra spoljnih poslova Štajnmajera zvuče mi jako cinično. Na primjer, kada kaže da je Saudijska Arabija sidro stabilnosti u regionu i da zato s njom moramo da njegujemo dobre odnose. Tamo se međutim situacija s ljudskim pravima pogoršala, a ne poboljšala, kazala je ona u razgovoru za DW.

Bruger pozdravlja istraživanja BIRN-a i OCCRP-a, jer ona dokazuju da je oružje zaobilaznim putem dospijevalo u Siriju. Ona nemačkoj vladi prebacuje da sjedi skrštenih ruku.

Vicekancelar Zigmar Gabrijel (SPD) to negira. Prilikom predstavljanja najnovijeg izvještaja o oružju, Gabrijel se otvoreno osvrnuo na slučajeve u kojima su zvanični kupci ilegalno prosljeđivali uvezeno oružje.

– Kada smo saznali, uveli smo kontrole takvih brodskih pošiljki – naglašava vicekancelar koji je ujedno ministar privrede.

– To znači da primaoci uvezene robe dopuštaju njemačkim službenicima da u zemlji primaoca kontrolišu da li je oružje tamo gdje bi trebalo biti – dodaje on.

Ipak, te kontrole još nisu profunkcionirale, kritika je koju upućuje Agnješka Bruger. Ministar Gabrijel je na to odgovorio da u međuvremenu nije bilo isporuka koje bi zahtijevale da se one primjene. On je najavio i osnivanje komisije koja će obavljati kontrolu odobravanja takvih isporuka na terenu.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA