Dušica Lipovac za SrpskaCafe: Svakodnevnica je puna prepreka i predrasuda!

2421

Sve prepreke sa kojima se suočavamo ne sprječavaju nas da budemo aktivni, da se borimo za ono što želimo, da osnujemo svoje porodice i idemo kroz život. Mi sami rušimo predrasude i stereotipe o nama pokazujući pozitivne primjere iz naših života, a samim tim mijenja se i svijest ljudi – rekla je za SrpskaCafe Dušica Lipovac, kandidat Ujedinjene Srpske za odbornika u banjalučkoj Skupštini i dugogodišnji aktivista u pokretu osoba sa invaliditetom.

Dušica, koja je inače profesorka srpskog jezika i književnosti, za portal SrpskaCafe ocijenila je rad vladajuće koalicije, ali i opozicionih stranaka u Banjaluci, navela na šta će najviše biti fokusirana kada osvoji odbornički mandat te izdvojila najveće probleme sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u našem gradu.

o Kako ocijenjujete rad vladajuće koalicije u Banjaluci, a kako opozicionog bloka u aktuelnom mandatu?
– I vlast i opoziciju proteklih godina, pa i decenija, predstavljaju isti ljudi. Kako su radili jedni i drugi, najbolje govori situacija u kojoj živi većina građana RS – bez mogućnosti da ostvare svoja osnovna ljudska prava, kao što su pravo na rad, krov nad glavom, obrazovanje, adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Na žalost, većina politčara, pod krinkom borbe za neki imaginarni opšti interes, zadovoljava samo svoje lične interese i interese uske grupe ljudi, najčešće iz stranke kojoj pripadaju. Međutim, usudila bih se reći da u ostvarenju određenih interesa odlično sarađuju pojedinci iz vlasti sa pojedincima iz opozicije.

o Šta građani mogu očekivati od vas ako se nađete među odbornicima u Skupštini Grada?
– Veoma je važno krenuti sa implementacijom važnih strateških dokumenata za razvoj grada, usvojenih akcionih planova za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom (OSI). Kao odbornica u Skupštini Grada zalagaću se za bolji položaj OSI, te da doprinesem napretku Banjaluke, boljem položaju djece i omladine. Nakon šest godina od ratifikacije UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, i dalje postoji mnogo problema koje je potrebno riješiti, a pojedini zakoni nisu usklađeni sa međunarodnim dokumentima. Pitanje invalidnosti jeste pitanje ljudskih prava, a nije samo predmet socijalne zaštite. Društvo generalno treba shvatiti da se problemi OSI ne tiče samo njih samih, a isto tako i da su problemi lokalne zajednice problemi i OSI. Neka važna pitanja pokušavaju da se riješe preko projekata a trebalo bi da uđu u sistem.

o Kako poboljšati uslove života OSI u našem gradu?
– Potrebno je raditi na povećanju pristupačnosti osnovnim informacijama, uklanjanju arhitektonskih barijera, zapošljavanju, te razvijanju socijalnih usluga, obrazovanja, zdravstva i drugih usluga koji su od presudne važnosti za samostalan život OSI što će doprinijeti većoj socijalizaciji. Ujedinjena Srpska ima programe razvoja (“Strategija razvoja Grada Banjaluka 2020”) čiji se razvojni modeli ostvarivanja ciljeva fokusiraju na obrazovanje, socijalnu uključenost, zapošljavanje, inovacije, energetsku efikasnost…

o Koji su najveći problemi sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u Banjaluci?
– Svakodnevnica je puna prepreka i predrasuda, problemi su mnogobrojni. Sve te prepreke ne sprječavaju nas da budemo aktivni, da se borimo za ono što želimo, da osnujemo svoje porodice i idemo kroz život. Mi sami rušimo predrasude i stereotipe o nama pokazujući pozitivne primjere iz naših života, a samim tim mijenja se svijest ljudi. Žene sa invaliditetom izložene su dvostrukoj diskriminaciji: na osnovu pola i na osnovu invaliditeta. Činjenica da postoji samo jedna ginekološka stolica za žene sa invaliditetom u Banjaluci govori dovoljno o njihovom položaju. Značajan napredak je učinjen u osnaživanju žena sa invaliditetom koje se rezlutiralo njihovim angažovanjem u svim oblastima. Ne postoji zakonska regulativa koja omogućava servise za samostalan život OSI kao što je personalna asistencija koji je službeno uvršten u proširene usluge socijalne zaštite na nivou lokalne zajednice. Nepristupačne su škole i fakulteti, što ponekad onemogućava OSI da redovno pohađaju željenu školu ili fakultet. Težimo ka inkluzivnom obrazovanju a preduslovi su: adekvatan prevoz, uklanjanje arhitektonskih barijera, razvijanje servisa podrške, udžbenici u odgovoarajućim formatima… Slijepe i slabovide osobe imaju problema u dostupnosti informacija zbog nedostatka informacija u audio tehnici, Brajeovom pismu… Dok gluve i nagluve osobe imaju problem sa komunikacijom na svim nivoima jer nemaju gestovnog tumača ili informacije u video tehici, tako da često odustaju od studiranja. Autobusi u javnom gradskom saobraćaju formalno zadovoljavaju uslove, ali u praksi se ne parkiraju pravilno niti koriste obavještenja o stanici za slijepe osobe. Tako da bi bilo dobro kada bi naš grad imao Taksi za OSI koji bi saobraćao 24 sata, što će omogućiti OSI da obavljaju svoje lične i društvene aktivnosti. Sport i rekreacija OSI nisu zastupljeni u zadovoljavajućoj mjeri zbog finansijskih sredstava, iako se sportisti sa invaliditetom trude da ga promovišu. Oni donose veoma dobre rezultate sa takmičenja, a u prilog tome govori i održani Čelendž kup prije par mjeseci o kojem priča cijela Evropa.

o Ima li diskriminacije prilikom zapošljavanja osoba sa invaliditetom?
– U Republici Srpskoj je na snazi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida po kojem su javne ustanove, institucije, fondovi obvezni zaposliti OSI. Međutim, nailazimo na probleme i diskriminaciju zbog predrasuda poslodavca, a posebno osobe sa težim oblicima invaliditeta kojima je potreban personalni asistent tokom radnog vremena. Prema Zakonu samo radni centri koji zapošljavaju invalidna lica, mogu imati asistente pri radu. Velika je stopa nezaposlenosti OSI što dovodi do siromaštva i socijalne isključenosti. Oko 2 000 OSI na području Banjaluke su korisnici tuđe njege i pomoći u iznosu od 160 KM ili 82 KM mjesečno zavisno od kategorije kojoj pripadaju, a pojedina lica mjesečno žive samo od tog iznosa. Velika je lista primjera diskriminacije prilikom potrage za poslom, a i da nas otpuštaju nakon godinu dana rada a na radnim mjestima ostaju oni koji ništa ne rade. Među nama ima mnogo ljudi koji znaju da rade, odgovorni su, predani… Zapošljavanje je jedan od osnovnih načina socijalnog uključivanja OSI u sve društvene tokove, a i osiguravanje egzistencije čime se smanjuje siromaštvo, socijalna isključenost…

o Da li je u Banjaluci omogućen pristup osobama sa invaliditetom svim značajnijim objektima? 
– Javne ustanove, ugostiteljski objekti, hoteli, škole, fakulteti nisu u potpunosti pristupačni za OSI, naročito za osobe koji su korisnici invalidskih kolica. Iako se radilo na pristupačnosti, u našem gradu su i dalje prisutne arhitektonske barijere kako na ulazima tako i unutar objekata. Na nekim objektima postoje rampe i liftovi, ali nisu uvijek u funkciji. Najneophodnije je da se prilagode zdravstvene ustanove, Banski dvor, Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, fakulteti, škole… Za slijepa lica ne postoje taktilne staze na trotarima i šetalištima, a od zvučnih semofora postoji samo jedan. Prepreke i predrasude ograničavaju životne izbore OSI a njihovim uklanjanjem omogućit će se jednake mogućnosti i ravnopravno sudjelovanje u svim sferama društvenog života i rada u našoj lokalnoj zajednici.

o Da li su mladi dovoljno aktivni u društvenom životu našeg grada, ali i cjelokupne države? Kako gledate na dilemu koju najčešće u BiH imaju mladi, otići ili ostati?
– U Banjaluci živim od ’92. godine i mnogo sam vezana za ovaj grad, tako da ja lično ne bih mogla da zamislim život u nekom drugom gradu osim ovdje. Mladi odlaze jer država ne stvara potrebne uslove i poslovne mogućnosti, ne vide perspektivu. Uprkos teškoj situaciji, visokoj stopi nezaposlenosti, mladi su aktivni što je od velike važnosti za budućnost i napredak. Potrebno je ulagati u mlade i djecu, posvetiti im svu moguću pažnju jer oni su naša budućnost, njegovati njihove talente i potencijal… Ove godine dosta mladih kandidovalo se za odbornike što je jedan pozitivan znak da žele ostati ovdje i uticati na promjene. Građani su zainteresovani za nove modele i rješenja. Ujedinjena Srpska je mlada stranka, ali dosta jaka koja okuplja ljude koji će doprinjeti razvoju grada. To su ljudi koji imaju znanje, volju, energiju, viziju kako da se napravi pozitivan preokret. Ima mladih ljudi koji su se afirmisali kod nas i u inostranstvu, ali vratili su se u naš grad sa željom doprinesu pozitivnim promjenama.

o Hoćete li kao ostati aktivni u NVO sektoru i da li ćete pokušati omogućiti veću saradnju između NVO i vladinog sektora?
– Saradnja između NVO i vladinog sektora je od presudnog značaja za rezultate i promjene. Obavezno je uključiti OSI i organizacije prilikom procesa izrade i usvajanja zakona, politika i strategija u oblasti invalidnosti koji trebaju biti u skladu s međunarodnim standardima. Aktivistikinja sam u HO “Partner” 15 godina, gdje kroz svoj volonterski rad uređujem bilten u kome se provišu prava OSI, aktivnosti, projekti, promovisanje samostalnog života kroz servis personalne asistencije… U Banjaluci će se krajem septembra po šesti put održati Filmski festival o osobama sa invaliditetom sa ciljem podizanja svijesti šire javnosti o OSI, njihovim problemima, potrebama, željama, mogućnostima… Kada čovjek istinski želi da ostvari cilj u svrhu bolje budućnosti, ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, napretka, onda su aktivizam i upornost presudni da se ostvari ono što želimo za dobrobit svih nas.

o Kakav rezultat očekujete u oktobru?
– Veliki sam optimista. Nadam se da ću dobiti podršku od strane birača, a prije svega od osoba sa invaliditetom jer do sada u organima vlasti, ni na lokalnom nivou ni na nivou Republike Srpske, nije bilo predstavnika OSI koji bi zastupao njihove interese.

Ognjen Tešić

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA