Bileća: Životna priča prve slastičarne (VIDEO)

1405

O Gorancima kao narodu ne zna se mnogo. Zbog sličnosti sa albanskim prezimenima mnogi ih miješaju sa Albancima. Uprkos konstantnom pritisku asimilacije Goranci su uspjeli da sačuvaju svoj identitet, kulturu i običaje.

U Gori na Šar planini, nekada ih je živjelo više od 50.000, a danas ih je tamo petostruko manje. Nagib Eminović ispričao nam je da je njegov pokojni otac u Bileću je doselio davne 1951. godine. Nagib je rođen u ovoj maloj hercegovačkoj opštini, a tu živi i danas.

– Njega su Šiptari htjeli da ubiju dole i onda je on jednostavno pobjegao. Radio je jedno vrijeme u Pljevljima, pa je otišao u Nikšića odakle ga je put naveo u Bileću – priča Nagib.

Goranci su poznati po piću bozi, ovčijem siru i poslastičarstvu. Zato i ne čudi što je Nagibov otac po dolasku u Bileću, otvorio prvu slastičarnu u ovom gradu. Princes krofne, hurmašice, šampita, tulumbe, baklava, samo su neke od orijentalnih poslastica, koje se mogu naći u Nagibovoj poslastičarnici. Recepte, naslijeđene od pokojnog oca pažljivo čuva, a u pravljenju kolača, nadaleko mu, kaže, niko nije ravan.

– Ja recimo kad napravim šampitu, to je savršenstvo. Ne dozvoljavam da bilo ko kaže da će bivšoj Jugoslaviji iko bolje od mene šampitu napraviti. Baklavu isto tako dobro pravim. Tu su i tulumbe koje su kod mene zaista odlične. Da ne prićam o princes krofnama, indijanerima, i ostalim poslasticama koje pravimo. Nigdje u Bileći toga nema – hvali se naš sagovornik.
U Nagibovoj slastičarni nekada su se gostili vojnici, te brojni ugledni Bilećani. I oni najmlađi išli bi na kolače „kod Slasta“, kako su ga od milja zvali.Danas, kod Nagiba nema posla. Kriza i besparica učnili su svoje, a ni on nema novca da renovira objekat. Rijetki su oni koji još uvijek navrate kod Nagiba da se zaslade.

– Oni koji su kod mene dolazili ranije, dođu i danas, ali toliko ih je da možeš na ruci da ih izbrojiš. I šta da radim?! Tako je kako je, iz ove kože ne mogu nigdje –priča nam Nagib sa sjetom.

Za Gorance kažu da su izuzetno gostoljubivi domaćini, a u to smo se i mi uvjerili. Iako smo došli nenajavljeni, Nagib nas je ljubazno dočekao. Njegovu suprugu Naliferu nismo zatekli u lokalu, ali nam je Nagib rado pričao o svome narodu, kulturi, običajima i o tome kako je upoznao svoju životnu ljubav.

– Mi smo se upoznali preko prijatelja. Oni su isto bili Goranci. Njeni roditelji imali su radnju u Čapljini, a ja sam išao tamo kao fudbaler. Vidio sam je, upoznao i tako sam se oženio sa njom – govori naš sagovornik.

Goranci su kao pravoslavci posljednji primili islam, pa nije ni čudo što je kalendar njihovih praznika šarolik i bogat. Slave Bajram, ali i neke pravoslavne praznike.

– Naš jezik je staromakedonski, a slavimo Bajram, Božić i Đurđevdan. Kod nas se Đurđevdan šest dana slavi – kaže Nagib.
Goranci ranije nisu sklapali miješane brakove. Međutim, danas se to promijenilo. Nagibova djeca nisu odabrala Gorance za svoje životne saputnike, a to mu, kaže, ni najmanje ne smeta.

– Moj sin oženio je Srpkinju, a kćerka je takođe otišla za Srbina. Ona živi u Zrenjaninu, a sin u Beogradu. Nemam ništa protiv toga, to je za mene stvarno divno – ističe Nagib.

Gdje god da odu Goranci uvijek maštaju da se vrate u svoju postojbinu. Ako ne za života, onda im je želja da u Gori budu sahranjeni. Isto želi i Nagib, čiji roditelji i brat počivaju tamo odakle su potekli. Iako zbog krize, život u Bileći za Nagiba nije nimalo lak, on se nada da će uprkos svemu uspjeti da prevaziđe probleme i da će njegova slastičarna jednoga dana ponovo biti mjesto gdje će Bilećani rado navratiti na ukusan kolač.

Neda Petković

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA