RS još uvijek nema formiran centralni registar osoba sa invaliditetom (VIDEO)

1294

Republika Spska još uvijek nema formiran centralni registar osoba sa invaliditetom, dok je taj problem u zemljama regiona riješen. Za registrom postoji i te kakva potreba, ali sistem još uvijek nije prepoznao klasifikaciju na takav način. Za Anu Kotur, koja od rođenja boluje od cerebralne paralize, upravo nerazumjevanje države i društva je najveći problem. Školovati se i završiti fakultet, priča Ana, nije bilo teško uz podršku roditelja. Nažalost podrška države nije bila dovoljna. I sada, kao najveći problem izdvaja nepostojanje jasne klasifikacije. Da bi se uopšte pomoglo osobama sa invaliditetom, znalo koliko je tačno osoba sa poteškoćama, i šta svaka osoba treba od pomagala, država tako nešto mora formirati, dodala je Ana.

– Registar bi predstavljao pisak svih osoba sa invaliditetom kojim bi bili obuhvaćeni svi lični podaci, zatim uzrok nastanka invaliditeta, stepen invaliditeta koje osoba ima. Registar bi obuhvatao spisak usluga koje su potrebne toj osobi ili spisak usluga koje ta osoba trenutno koristi. Tako da bi centralni registar u svakom trenutku mogao biti informacija, šta u kojem trenutku određena osoba sa invaliditetom treba, rekla je Ana Kotur.

O tome kada će biti formiran registar i da li će biti formiran, odgovore iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske nismo dobili. Pismeno su saopštili da ovaj resor vodi jedinstvenu evidenciju i da osobe sa invaliditetom ostvaruju svoja prava u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti. Ustanove socijalne zaštite vode evidenciju o ostvarenim pravima prema polnoj, starosnoj, etničkoj, vjerskoj i socijalnoj pripadnosti. Njihov stav je da su evidencije u ministarstvima dovoljne i da je svođenje na jedinstven registar nepotrebno.

– Vrlo često se postavlja pitanje zašto nema na nivou Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine centralni registar u kojoj bi bile osobe sa invaliditetom evidentirane. Mi smo u suštini protiv toga.Smatramo da ako treba da postoji evidencija u sistemu zdravstva, da treba da napravi sistem zdravstva u sistmu socijalne zaštite taj sistem, a da to evidentiranje na jednom mjestu pravi razliku između nas i ostalih građana, istakla je Olivera Mastikosa iz Službe za odnose sa javnošću Centra za socijalni rad Banjaluka.

Anu koja je i aktivista u borbi za prava osoba sa invaliditetom, ali i njene kolege, ljute stavovi o nepotrebnosti registra. Smatra da je površno takvu jednu kompleksnu stvar svesti na evidenciju. Kako kaže, problem je u tome što evidencija ne obuhvata samo osobe sa invaliditetom, već i osobe sa različitim vrstama oboljenja koje se pogrešno svrstavaju u invaliditet. Jer kako pomoći osobi i zdravsteno i pravno i socijalno ukoliko se sve potrebe te osobe ne sagledaju.

– Evidencija znači zapravo evidenciju korisnika pomoći koju država obezbjeđuje. To su dakle socijalna pomoć i određeni vidovi ortopedskih pomagala koje je država dužna da obezbijedi svojim građanima.To je neovoljno. Postoji veliki broj osoba koje nisu obuhvaćeni tim registrom ili nemaju potrebu za ortopedskim pomagalima na način na koji su propisani trenutnim Pravilnicima, rekla je Ana Kotur.

Ana je i mišljenja da ovakvo jedno stanje odgovara državi . Dodala je da neuređenost sistema daje nerealnu sliku o problematici, a samim tim su i manji troškovi države.

– Mislim da negdje država doija opravdanje kroz ovu situaciju jer ne postoji uređen sistem i nema potrebe za većim izdvajanjima koja bi sigurno došla na red da postoji registar. Sa druge strane mislim da odgovara udruženjima koja žive projektno, dodala je Ana Kotur.

I za sociologe koji su bavili istraživanjem položaja osoba sa nvaliditetom, formiranje registra je važno. U sprovedenim istraživanjima 2013. godine su rezultati pokazali da različit stepen invalidnosti zahtjeva različite potrebe. Posebno je akcenat stavljen na težak položaj žena sa inaliditetom i kritika na nepostojanje podataka o tome koliko ih ima.

– Moram reći kada s ekod nas odoravaju ortopeska pomagala ne uzima se u obzir gender senzitivnost. Različita pomagala trebaju onome ko je majka, različita nekome ko je zaposlen, nekome ko je kod kuće.Istraživanja su pokazala da su osobe sa invaliditetom malo zaposlena. Žene još manje, a i nema podatak koliko ih ima, istakla je sociolog Tanja Mandić Đokić.

Bosna i Hercegovina je ratifikovala konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom prije 6 godine. Primjena te konvencije obavezuje i formiranje reistra. Prema svjetskoj evidenciji se procjenjuje da oko 10 % stanovništva ima neku vrstu fizičkog, senzornog ili mentalnog invaliditeta. U Bosni i Hercegovini je istraživanjima utvrđeno da je brojka išla i na 15 %. Do formiranja registra, sve ostaje na nagađanjima i istraživanjima.

Autor: Jelena Bojanić, ELTA TV HD

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA