Jesmo li svjesni šta jedemo?

967

Koliko (ne)kvalitetnu hranu jedemo? Koliko su tačne deklaracije na proizvodima? Ima li kod nas genetski modifikovanih proizvoda i namirnica? Šta ako su nedavna povlačenja nekih proizvoda sa tržišta samo vrh ledenog brijega svega onog što se nalazi na našim policama, frižiderima i na našim tanjirima?

Iako se ova pitanja sve češće postavljaju, izgleda da to još uvijek nije dovoljno da se neke stvari pomjere sa mjesta. Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana „DON“ iz Prijedora kaže da su mnoge stvari još uvijek za nas nepoznate, posebno kada se radi o oznakama GMO.

murisa marić
Murisa Marić

– Gdje mi, u bilo kojoj od trgovina, možemo da vidimo da li je neki proizvod označen kao GMO? Možemo samo da sumnjamo. Mnoge stbari nemaju nikakve kontrole. Malo je kontrole i onog što mi proizvodimo, a zamislite samo sta je onda sa uvozom? Pogledajte samo mesnice. U većini slučajeva ćete naći da nam je meso iz Holandije, Češke, Argentine itd. Jesmo mi poznati po čuvenim ćevapima, ali je meso u većini slučajeva iz ko zna koje zemlje – rekla je Marićka za naš portal.

I pored oštrih zakona, BiH je zemlja u kojoj su kontrole slabe i gdje je veoma lako prelijepiti etikete, tvrdi Aleksandar Perendić, član Udruženja “Bez granica” koje se bavi uzgojem zdrave hrane.

– Kod nas nema neke velike kontrole. Iako postoje zakonski sistemi o porijeklu hrane, same deklaracije nisu baš doslijedne. Kod nas je jako lako napraviti pronevjeru i niko ne provjerava gdje i šta je izvorište – mišljenja je Perendić.

Kao primjer će poslužiti soja. Naime, prema nekim procjenama stručnjaka 88 odsto svjetske
proizvodnje soje je zasnovano na GMO biljkama. Znajući ovaj podatak, pokušajte na policama trgovina pronaći neki od sojinih proizvoda i pročitati deklaraciju.

Osim toga, svjesni smo da se i voće i povrće, ali i meso, sve više tretiraju raznim hemikalijama koje mogu da se reflektuju kao sporodjelujući otrovi odnosno da posljedicu
konzumacije takvih hemikalija osjetite tek deceniju, dvije kasnije.

– Ako pričamo o kvalitetu hrane, na primjer o piletini, koja košta 2,90 KM, tu bi se svi trebali zapitati otkud toliko niska cijena. Na koji način i čime je hranjeno to pile? Postoje ljudi koji su radili sa pojedinim firmama i koji pričaju grozne stvari koje su vidjeli i iskusili. Takve stvari ne može da radi bilo koje udruženje za zaštitu potrošača, nego nadležne institucije. Nadležni će vam reći da oni odrađuju svoj posao kako treba. Međutim, mi smo svi svjesni da ne možete sve što uđe u BiH prekontrolisati – kaže Marićka.

U Agenciji za bezbjednost hrane BiH ostali su nijemi na naša pitanja, te do završetka i objave ovog teksta nismo dobili odgovor na jedno od njih. Oslanjajući se na saopštenja koja je Agencija dostavljala medijima u prethodnom periodu, kvalitet hrane koju konzumiraju građani BiH na evropskom nivou. U neku vrstu odbrane spomenutih saopštenja stala je Gordana Bulić, predsjednik Udruženja potrošača Tuzlanskog kantona.

gordana bulić
Gordana Bulić

– Nedavno smo radili istraživanje o GMO hrani u BiH za jednu njemačku agenciju. Sudeći po
rezultatima, građani BiH jedu organski proizvedenu hranu i koja je sasvim sigurno dobra, i
koja je dobra čak i kad nema taj sertifikat. Veliki dio hrane proizvedene u BiH je proizvedena na konvencionalan način, i to kontrolisano. Mi jedemo dosta kvalitetnu hranu. – rekla je Bulić za srpskacafe.

Međutim, u BiH imamo genetski modifikovanu hranu, dodala je Bulić. Po njenim riječima,
Savjet ministara BiH je prošle godine prvi put odobrio da se zvanično uveze GMO soja za
ishranu stoke, ali i prije nego što je to bilo odobreno, vjerovatno je GM hrana ulazila na naše tržište raznim nelegalnim načinima.

– Što se tiče prerađivača, oni pokušavaju na sve načine da svoje proizvode učine što pristupačnijim domaćim kupcima. S obzirom da je naša kupovna moć relativno mala, oni se
okreću jeftinijim sirovinama, a vjerovano i manje kvalitetnim. Time nam oni čine medvjeđu
uslugu, jer na taj način mi trošimo više u fondovima za zdravstvo. Imamo višestruke gubitke – mišljenja je Bulićeva.

Sve navedeno je sasvim dovoljno da vam mozak formuliše stotine pitanja na ovu temu. Mnoga od njih će ostati bez odgovora. Velikim dijelom za takvo stanje smo krivi i mi sami.

– Svijest građana i potrošača nije još na tom nivou da zahtijevamo sve više kontrole i uvoza i proizvodnje hrane koju jedemo. Građani su obaviješteni toliko koliko im mediji informacija prenesu odnosno do koliko podataka novinari uspiju doći – smatra Marićeva.

Jedan od svijetlih primjera ljudi koji su svjesni situacije u kojoj se nalazimo je i Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu.

– Lično biram što više proizvoda od lokalnih proizvođača. Kad su nas zaposjeli silni trgovinski lanci oni kontrolišu uvoz i prodaju u BiH. Dobili smo ono što su 2006. godine pričali o globalizaciji i otvaranju tržnih centara koji uvoze hranu tako da mali i eko proizvođači nestaju polako. Pa da ćemo se nakon deset godina opet vratiti istoj priči da su nam potrebni eko proizvođači pa oni dobiju posebnu etiketu koja je skuplja. I to je recimo ta neka trasa kroz koju očigledno moramo proći – kaže Dakić.

D. Baškot/srpskacafe.com

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA