Monika Ponjavić: “Igra prestola” – Kralj zime (FOTO)

5003

I bi ovo odlična epizoda. Najbolja ove sezone. I da, kao što smo mogli i pretpostaviti (a jesmo), Sersi Lanister je zapalila Kraljevu Luku, Veris je, zajedno sa Olenom, u Dornu tražio saveznike za svoju kraljicu, Bren se vratio u „Toranj radosti“, Tomen je izgubio život, Arja je stigla do Voldera Freja a Džon Snou je postao Kralj Sjevera. Ipak, očigledna predvidivost epizode, koje, sudeći iz priloženog, nije manjkalo večeras, niti u jednom trenutku nije uspjela da oslabi režijsko dostignuće čovjeka kojeg s pravom možemo nazvati najboljim adutom koji „Igra Prestola“ trenutno ima. Da, u pitanju je Migel Sapočnik, režiser čije sam sposobnosti hvalila i prošle sedmice, a koji je zaslužan za neke od najboljih epizoda ovog serijala. Novina koju je uveo u večerašnju epizodu – muzička numera koja je dosljedno pratila odmazdu Sersi Lanister – bila je pun pogodak koji je uspio uzdići ionako već veličanstvenu epizodu.

PIROVA POBJEDA

Pirova pobjeda 1

“Gold shall be their crowns and gold their shrouds, she said. And when your tears have drowned you, the valonqar shall wrap his hands about your pale white throat and choke the life from you.” Maggy the Frog

Tokom prethodne dvije sezone bilo je zaista mnogo nagovještaja oko „tajnih“ planova Sersi Lanister, koji su postali kristalno jasni onog trenutka kada je Tomen odlučio da isključi dvoboj kao opciju za spas svoje kraljice majke. Učestalo spominjanje Džejmijeve „tajne“ o skrivenim džepovima divlje vatre sakrivene diljem Kraljeve Luke, kao i Kajburnova nova saznanja, te ljubav Sersi Lanister prema svojoj djeci zbog koje bi „spalila gradove do temelja“ bila su takođe ne tako suptilni nagovještaji da će se tokom finala šeste sezone u Kraljevoj Luci desiti dugo očekivani preokret. Međutim, ono što je meni bio presudan trenutak jeste vizija Brena Starka o tunelu koji gori, a za koji smo sa sigurnošću mogli tvrditi da kontekstualno nije bio vezan za Erisa, kao što je to bilo prikazano u viziji, jer ubivši ga na vrijeme, osuđujući sebe tako na sudbinu kraljeubice, Džejmi Lanister je uspješno spriječio pokolj i spasio glavni grad Vesterosa. Međutim, večeras se Džejmi nije zadesio na pravom mjestu u pravo vrijeme, što je dalo zamah i odriješene ruke njegovoj sestri i njenoj skupini vjernih ludaka da u njeno ime i za njen plan u jednom potezu doslovno sa lica zemlje izbrišu sve one ljude koji su predstavljali bilo kakvu prijetnju Sersi Lanister. Ili barem većinu. U ovoj nesrećnoj grupi su se tako našli: Vrhovni Vrabac, Lansel i Kevan Lanister, Loras, Mardžori i Mejs Tajrel, te Pajsel kojeg su po Kajburnovom nalogu ubile Verisove “ptičice.” Gledati kako Sersi sprovodi svoje pažljivo planirane poteze u djelo, hladna brutalnost njene potrebe da preživi, njena samoodrživost, te neutaživa glad za gvozdenim prestolom i nije toliko iznenađujuća koliko je zapravo vrijedna jedne vrste čudnog divljenja. Međutim, kada sve stavimo po strani tu se sada naravno postavlja sljedeće pitanje: da li je Sersi Lanister sve ovo planirala još od prethodne sezone, neposredno po završetku svoje sramne šetnje, ili se na ovaj potez naprasno odlučila u onom trenutku kada joj je posljednje živo dijete, njen posljednji sin, kralj Tomen, odlučilo uskratiti mogućnost slobode uz pomoć Gregora Klegejna. Bilo kako bilo, jedno je sigurno; Ned Stark je potcijenio Sersi Lanister, Robert Barateon je potcijenio Sersi Lanister, pa čak je i Vrhovni Vrabac potcijenio Sersi Lanister. Potcijenili su je i platili glavom.

Pirova pobjeda 2Iako se na prvi pogled činilo kao da je Vrhovni Vrabac bio jedini čovjek spreman da igra prljavo i podmuklo, ipak je Sersi bila ta koja je tokom te igre bila spremna da igra prljavije i podmuklije. Takva igra dovela ju je do pobjede. Međutim, bila je to Pirova pobjeda jer ju je upravo ta igra i koštala posljednjeg djeteta, koje suočeno sa gnusnim činom rođene majke, u nevjerci i bez puno razmišljanja odlučuje da oduzme sopstveni život. A koštaće je i voljenog brata, sudeći prema pogledu koji joj je Džejmi uputio dok je sjedala na Gvozdeni presto. Bila je to možda i jedna od najboljih scena večerašnje epizode jer nam je konačno dala nadu za spasenje Džejmijevog lika, a kroz nagovještaj da je on ipak potencijalno “mlađi brat” koji će Sersi lišiti života neposredno po gubitku posljednjeg djeteta, što se eto desilo večeras.

Pirova pobjeda 3

Dakle, na neki način, Sersi je večeras bila pokretač sopstvene patnje i inicijator kraja proročanstva koje ju je od djetinjstva vodilo kroz život, često pogrešnim putevima (odakle se mržnja prema Tirionu i rodila – iz čistog straha da će joj on, kao mlađi brat, doći glave, a ne Džejmi koji je, iako njen blizanac, formalno takođe i mlađi brat, s obzirom da je rođen nekoliko minuta poslije nje); dok je Džejmijeva sudbina izgleda da ponavlja sopstvenu istoriju, postajući ponovo kraljeubicom ali ovaj put ubijajući ne samo svog kralja, odnosno kraljicu, nego i svoju sopstvenu krv, što je, kako nam je već rečeno, najveće prokletstvo koje te može zadesiti u ovom dijelu svijeta.

FREJ PITE

Frej Pite

“It wasn’t for murder the gods cursed the Rat Cook, or for serving the King’s son in a pie… he killed a guest beneath his roof… that’s something the gods can’t forgive.“  Bran Stark

Na zabavi u slavu pobjede Talija i osvajanja Brzoriječja vidimo Voldera Freja po prvi put u razgovoru sa Džejmijem Lanisterom, slučajnim nasljednikom Volderovog pokojnog saveznika Tajvina Lanistera. Džejmi vidno nije impresioniran gospodarom Blizanaca, te mu ni ne iskazuje nikakvu vrstu poštovanja, doduše s pravom, uzevši da ga Frej svojim djelima nije ni izbliza zaslužio. Iako stanje stvari iz njegove perspektive djeluje prilično iskrivljeno, Volder Frej tokom ove scene odaje utisak da zaista vjeruje da su on i Džejmi, kraljeubice, isti u odnosu na druge ljude, isti u smislu da ih se svi oni koji im se iza leđa smiju zapravo suštinski boje. Bilo kakva vrsta paralele sa ovim čovjekom u Džejmiju izaziva gađenje, te ga on napušta, ne mogavši više ni da bude u njegovoj blizini. U kontekstu knjige i lika tog Džejmija Lanistera, koji se razvijao i rastao iz knjige u knjigu, ovo gađenje bi bila sasvim opravdana reakcija, međutim, u kontekstu lika novog-starog Džejmija Lanistera iz serije koji ne mari za dobrobit nikoga drugog osim sebe i Sersi…pa procijenite sami. U svakom slučaju, nedugo potom Volder Frej konačno ostaje sam.

Frej Pite 2Osveta je najslađa kada se servira u obliku pite. I to Volderu Freju, ni manje ni više. Iako je čast serviranja ovog jela, sačinjenog od tijela njegovih mrtvih sinova, na pravdi Boga oduzeta Vajmanu Manderliju (koji pitu donese na proslavu vjenčanja lažne Arje Stark i Remzija Boltona i nikome ne otkrije tajnu svog recepta) i povjerena pravoj Arji Stark, osjećaj pobjede, izazvan u publici diljem svijeta, povodom ovakvog razvoja događaja, bio je zaista neprocjenjiv. Čin ubistva, kao Arjin sljedeći logičan korak na putu osvete, imao je vrlo precizan zadatak – da evocira ubistvo Ketlin Stark. Ubijen na identičan način, kroz jednu vrstu ponovonog izvođenja istog teksta sa potpuno novim glumcima, i to neposredno po saznavanju da je izgubio oba sina, u istoj onoj dvorani u kojoj se nekada davno desilo „Crveno vjenčanje“, Volder Frej se, prerezanog grkljana, vrlo okrutno, suočio sa svojim ličnim bogom. „Zovem se Arja Stark“ čujemo ga kako samozadovoljno izgovara ove riječi. „Posljednje što ćeš za života vidjeti biće osmjeh Starka koji te ubija.“ Vesteros je tako ovim fantastičnim činom oslobođen još jednog lošeg čovjeka, dok je „Crveno vjenčanje“ dobilo epilog kakav zaslužuje. Organizatori „Crvenog vjenčanja“ su, baš kao i nesuđeni kraljevi koje su podržavali, svi redom skončali. Tajvin Lanister? Mrtav. Ubio ga sin. Ruz Bolton? Mrtav. Ubio ga sin. Volder Frej? Mrtav. Ubila ga djevojčica. Jedan od preostalih članova porodice Stark.

Ostalo nam je još samo da posvjedočimo ubistvima Sersi Lanister i Pitera Bejliša, koji iako nisu bili direktno uključeni u organizovanje ovog morbidnog i gnusnog događaja, jesu bili direktno odgovorni za smrt Neda Starka. A Nedova smrt se pamti i ako su Stari Bogovi dobri, a jesu, i ona će takođe biti osvećena.

KRALJ SJEVERA

Kralj sjevera 1

“Corn. King. Snow. Jon. Jon Snow.“  Mormont’s raven

Konačno svoji na svome, Džon i Sansa su u Vinterfelu, gdje mogu da odahnu nakon jedva izvojevane pobjede nad Boltonima. Restitucija porodice Stark u njihovom hiljadugodišnjem domu je bio itekako katarzičan momenat još u prošloj epizodi, ali vidjeti ih sada na domaćem terenu je bez sumnje ono što je publika očekivala toliko dugo. Odnos između Džona i Sanse je do sada bio propraćen nekom vrstom blage tenzije i nečega nalik nepovjerenju, što je prouzrokovalo Sansinu odluku da ne objelodani svoje planove pozivanja u pomoć Pitera Bejliša i sa njim vojske Vejla. Ta odluka se može iz njenog ugla protumačiti nesigurnim ishodom objavljivanja, jer bi Džon možda imao mnogo toga protiv ujedinjenja sa čovjekom koji je direktno zaslužan za smrt Neda Starka (iako to još uvijek ne zna), kao i za sve nedaće koje su Sansu zatekle u rukama psihotičnog Remzija Boltona zahvaljujući upravo Bejlišu. I još mnogo toga, što se vidi i u Sansinoj izjavi da uprkos svemu nema povjerenja u Maloprstog. Bilo kako bilo, stvari su se odigrale po njenom planu, pobjeda je osigurana u posljednji čas, ali uz teške žrtve. Shvatajući to, Sansa se konačno otvara ka Džonu i priznaje da je trebalo da postupi drugačije, na šta on reaguje bratskom prisnošću i uvjeravanjem da moraju da budu bliski i da imaju povjerenja jedno u drugo, pogotovo uzevši u obzir broj neprijatelja koji konstantno raste. Ovaj momenat je stavio tačku na početak istinskog ponovnog ujedinjenja djece Starkovih, koje smo očekivali od prvog njihovog susreta nakon Džonovog povratka iz mrtvih. Konačno su zajedno i ujedinjeni u cilju vraćanja Sjevera i svega onoga iza čega je porodica Stark stajala, kao i borbe protiv nadolazeće opasnosti koja prijeti da porobi čitav svijet, a počevši na njihovim vratima.

Kralj sjevera 2Nakon pobjede u bici za Vinterfel, sve glave kuća Sjevera se sastaju kako bi se odlučilo šta dalje i ko će zapravo biti nasljednik Neda Starka. Da li će to biti Sansa, njegova zakonita kćerka i po starini nasljednica kralja Roba, ili pak Džon, neprikosnoveni heroj Sjevera, Noćne Straže, Slobodnog Naroda, ali ipak kopile, nezakoniti Nedov sin? Presudu ove naizgled komplikovane situacije donosi jedan od najharizmatičnijih likova ove sezone, sjajno otkriće sa Medvjeđih ostrva, Lijana Mormont. Ova mala dama se i do sada pokazala kao junak čije vrline daleko prevazilaze njeno sićušno tijelo i mladi uzrast. Kao pravi sjevernjački gospodar, ona se bez ustručavanja oštro obraća svim onim lordovima koji se nisu odazvali na Džonov poziv, ukazujući na njihovo kršenje vjekovnih odnosa, te ističe kako je Džon, uprkos beskrajno bezizlaznoj situaciji, uspio da savlada tolike neprijatelje i dokaže se kao istinski nasljednik kuće Stark i novi Kralj Sjevera, iako u seriji, zakonski to nije jer je sljedeći u redu za ovu poziciju Bren za kojeg i Džon i Sansa znaju da je živ (dok u knjizi to nije slučaj, jer Sem nikada ne otkrije Džonu da je sreo Brena, a Sansa nikada ne sretne Teona). Uglavno, kako je Džon morao postati kralj, i prećo iz tačke A u tačku B, ovaj inspirativni govor natjerao je sjevernjačke gospodare da se pokaju za svoje nevjerstvo, koje im je oprošteno na kraljevski plemenit način, te da ujedinjeno stanu na stranu Džona i proglase ga za svog novog kralja. Ovo je bio još jedan od snažnih emotivnih momenata za kojim je publika žudila, te je ukazao na konačno mijenjanje struja za porodicu Stark, gdje joj se nakon tolikih nesreća napokon ukazuje pomak na bolje.

Izmjene u odnosu na knjigu, gdje su svi lordovi Sjevera sve vrijeme lojalni Starkovima, ovdje su očigledno poslužile ne samo da pomjere Džona sa mrtve tačke nego i kako bi se u Vinterfel doveo Piter Bejliš, koji po svemu sudeći baš tu ima bitnu ulogu da odigra u sledećoj sezoni. Čitavo razlaganje odnosa povjerenja između Sanse i Džona će vjerovatno imati odjeka u događajima koje najavljuje Bejlišov susret sa njom u ovoj epizodi ili će se na kraju ispostaviti kao potpuno uzaludan čin.

PORIJEKLO DŽONA SNOUA

Porijeklo Dzona Snoua 1

“Promise me, Ned.“  Lyanna Stark

Nakon dvije decenije čekanja i komuniciranja u šiframa, poput R+L=J, konačno je došao i taj dan kada fanovi knjiga napokon mogu da odahnu i progovore o najbolje ili najgore, u zavisnosti od toga kako uzmete, čuvanoj tajni Vesterosa, ali i planete Zemlje. Bio je ovo trenutak koji se čekao od prve epizode prve sezone kada je Džon postavljen kao glavni lik, od prvog momenta kada je pomenuto njegovo misteriozno porijeklo koje je već u drugoj epizodi zapečaćeno Nedovim riječima: “Razgovaraćemo o tvojoj majci kada se vratim”, koje je izgovorio pozdravljajući se sa svojim “vanbračnim sinom”. Ned se naravno nikada nije vratio, a pitanje “Ko je Džonova majka?” postalo je tako naznačajnije pitanje ove price, koje je naposlijetku i odredilo Džonov identitet.

Porijeklo Dzona Snoua 2Večeras je tome najzad došao kraj i to prvenstveno zahvaljujući Brenu Starku, slijepom putniku kroz vrijeme, posredstvom kojeg nam je istina konačno i potvrđena. Lijana Stark, rođena sestra Neda Starka, koju je neposredno po turniru u Harenhalu kidnapovao princ Rejgar Targarijen, isti onaj čovjek sa kojim je možda i dobrovoljno, iz ljubavi, otišla, u zavisnosti od toga čijoj priči više vjerujete, je, kako se večeras ispostavilo, Džonova majka. To bi onda značilo da mu je Ned Stark ujak, a ne otac, na šta su nas pisci i knjige i serije godinama navodili. Ko mu je onda otac, Rejgar ili Eris, to još uvijek nije zvanično potvrđeno, mada, sve su šanse da je prvi a ne drugi, kako pojedine teorije tvrde. U svakom slučaju Džon je dijelom Stark (led) a dijelom Targarijen (vatra), te i dalje kopile, rođeno iz vanbračne zajednice Lijane i Rejgara koji je sa Elijom Martel već imao dvoje zakonite djece, i to pod uslovom da se Rejgar i Lijana u rasponu od tih godinu-dvije, koliko su bili odsutni, nisu vjenčali u tajnosti, što je svakako bilo Rejgarovo pravo, kao Targarijena. To bi onda značilo da je Deneris Džonova tetka, što u trenutnom poretku stvari i zakona koji vladaju Vesterosom stavlja Džona u prednost u utrci za presto, ako bi ga takva stvar ikada interesovala.

Porijeklo Dzona Snoua 3Važnost ove informacije je dvojaka. Prije svega, ovo novo svjetlo bačeno direktno na identitet Džona Snoua od njega stvara jedno jedinstveno biće jer, koliko nam je poznato, sve do njega nijedan drugi čovjek nije nastao spajanjem kuća Stark i Targarijen, koje se smatraju jedinim, uslovno rečeno, magičnim kućama ovog svijeta. Najbliži ovom spoju bio je Brinden “Bloodraven” Rivers ili Trooki gavran rođen iz vanbračne zajednice Ejgona IV Targarijena i Melise Blekvud, potomka Prvih ljudi. Djelić njegovih moći smo već imali prilike vidjeti. Tako da se sada postavlja pitanje kakve Džon, kao direktni rezultat spajanja leda i vatre (što je i naziv ove sage), moći ima i šta Džon sve može biti? Malo se pažnje tome pridavalo u posljednjih nekoliko sezona, a pogotovo od samog vaskrsnuća koje je prošlo gotovo nezapaženo. U knjizi, Džon, baš kao i većina njegovih rođaka, sa izuzetkom Roba i Sanse koji su bili uskraćeni za vrijeme neophodno za razvijanje svojih sposobnosti, ima mogućnost sanjanja proročkih snova, a šanse su da je i vorg, duboko povezan sa svojim jezovukom, čemu je s razlogom posvećen prolog posljednje knjige. U svojim snovima Džon vidi Brenovu transformaciju iz dječaka u Usud-drvo, vidi sebe u borbi sa Bijelim šetačima, vidi vatreni mač u svojim rukama ali i to da je potpuno obučen u led. Kakva su značenja ovih snova još uvijek je nepoznato, a da li će se serija kretati u tom pravcu svakako ostaje da se vidi. Što se samog Džonovog identiteta tiče, večerašnja epizoda nam je pokazala da tu nema dileme – Džon Snou je Stark do srži. Ne samo da je sada, kao vanbračno dijete (koje je Rob u knjizi ozakonio prije svoje smrti), postao novi Kralj Sjevera, nego je bez razmišljanja odbio pomoć Crvene žene (učinivši nas ponosnim), žene direktno odgovorne za njegov povratak među žive (ako joj je vjerovati), što u nekom metaforičkom smislu može biti pročitano kao njegovo direktno odbijanje usluga Crvenog Boga, koje mu je ona zauzvrat ponudila. Naglasak na njegovu lojalnost Starim Bogovima, pa samim tim i svojoj porodici, u knjizi se provlači konstantno tako da osim same (potencijalno magične) krvi, podatak da je Džon sada Targarijen ne bi trebalo da igra presudnu ulogu u samom poretku stvari, kao ni u njegovoj percepciji istih. Druga stvar koja je sa ovom informacijom dobila na potpuno novom značenju, ali i na težini, jeste lik i djelo Neda Starka. Gledajući večerašnju epizodu, povratio nam se onaj stari osjećaj žalosti i određene vrste melanholije prouzrokovane nasilnim gubitkom ovog sjajnog lika, koji smo imali za vrijeme samog kraja prve sezone. Večeras je sve nekako bilo u znaku sjećanja na dobra stara vremena kada je ova porodica još uvijek bila na okupu, a Ned Stark Gospodar Sjevera. U cilju pružanja zaštite djetetu svoje rođenje sestre kako bi ispunio dato obećanje, Ned prihvata ulogu nevjernog supruga i nečasnog čovjeka, što svakako pripada kontekstu njegovog lika jer Nedova najveća vrlina jeste upravo čast koja se itekako ogleda u ovim postpucima za koje je trebala enormna snaga i hrabrost. Zaštiti dijete svoje sestre od najboljeg prijatelja željnog krvi Targarijena postaje imperativ, postepeno prerastajući u stigmu koja će ga pratiti do kraja života. Tako je ljaga nanešena imenu Neda Starka od danas konačno sprana. Zima je stigla!

NAJGORE OD EPIZODE

Najgore od epizode-Traćenje lika Lorasa Tajrela.
-Neodostatak Duha. Kao da je referenca “Bijeli vuk” u kontekstu Džonovog lika trebalo da nadomjesti činjenicu da smo njegovog jezovuka vidjeli samo dva puta i to na samom početku sezone, prije gotovo dva mjeseca.
-Džonovo žaljenje na poziciju sjedenja unutar Vinterfela. Potpuno nepotrebno.
-Spajanje Verisa sa likom Kajburna.
-Uskraćivanje publike za informaciju ko je, kakav je i na šta je Veris sve spreman.
-Dorn.
-Verisov teleport.
-Spajanje Arje sa likom Vajmana Manderleja. Trljanje soli na ranu.
-Kršenje uspostavljenih pravila prilikom postavljanja Džona na novu funkciju.
-Potpuno ignorisanje činjenice da je Džon Snou početkom sezone vaskrsao.
-Činjenica da će svi najbolji i najreprezentativniji likovi Vesterosa izginuti, ako već nisu, prije nego Deneris kroči na obalu ove zemlje.
-Aludiranje na njen brak sa Džonom (Jer ko drugi je ostao?! Džejmi Lanister, ubica njenog oca?)

NAJBOLJE OD EPIZODE

Najbolje od epizode

-Veličina i dizajn biblioteka u Starom Gradu.
-Ludilo Sersi Lanister.
-Muzika koja savršeno upotpunjuje ludilo Sersi Lanister.
-Desetkovanje Vrhovnog Vrapca i njegove svite fanatika. Sljedeća sezona će biti lišena beskonačnih govora.
-Sudbina septe Unele.
-Džejmijev pogled dok Sersi sjeda na Gvozdeni presto.
-Odluka Deneris Taragrijen da ostavi Darija u Mirinu.
-Olena Tajrel.
-Džonova odluka da se riješi Melisandre.
-Potencijalni susret Melisandre i Arje koja je krivi za Gendrijevu sudbinu.
-Lijana Mormont.
-Trenutni poraz Pitera Bejliša.
-Bijeli gavran koji je donio vijest da je Zima konačno tu.

Najbolji citat: “His name is… If Robert finds out, he'll kill him, you know he will. You have to protect him. Promise me, Ned.”

Tekst napisala: Monika Ponjavić
Ocjena: 4.5/5

***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE
MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE.
SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU 
TUŽBE.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

5 KOMENTARA

  1. Čitala sam knjige na engleskom tako da nikada nisam vidjela prevod. Ako obratiš pažnju vidjećeš da nikada ne pišem “Zimovrel” nego isključivo Vinterfel. Meni je tako prirodnije a vjerujem da ljudi razumiju o čemu pričam. Što se samih imena tiče, vršim transkripciju. U seriji Bejliša niko ne zove Petir nego Piter iako se piše Petyr. Ista stvar je i sa Varisom ili Verisom koji se piše Varys. Dakle, pišem onako kako ih likovi u seriji zovu a ne onako kako su njihova imena prevedena u knjigama. Isto tako Ašu zovem Jara a Pišela Pajsel. Zapravo skoro svi ga zovu Pajsel iako pisac njegovo ime nije tako zamislio (što možeš vidjeti u načinu na koji Linda i Elio ta imena izgovaraju). Problem je jer ne postoji zvanična transkripcija kao u Gospodaru, a ja se vodim isključivo serijom (i transkripcijom) u slučaju ovih tekstova jer nemam prevedene knjige da bih mogla da uporedim. Tako da nije neznanje nego odluka da se vodim drugim pravilom u pisanju što je potpuno legitimno. Uzdravlje!

  2. Sve super izuzev pohvala u pravcu muzičke teme, koja je potpuno naporna, dekoncentriše, odnosno skreće pažnju na sebe kao takvu. Posebno što tako nešto nije korišćeno u prethodnim sezonama… Onaj klavir kad je krenuo, imao sam osjećaj da mi je radio ostao uključen, da muzika dolazi odnekle drugo 🙂

    Uglavnom, super epizoda, i konačno konkretno pomeranje Deneris, vojske i zmajeva joj… Hello Westeros!

Comments are closed.