Čega se djeca plaše? (VIDEO)

3208

Buka usisivača, lajanje psa ili zavijanje sirene – sve su to pojave koje na prvi pogled djeluju bezopasno, ali tek rođenim bebama i maloj djeci mogu da budu potencijalni uzrok straha. Strah je prirodna, odbrambena reakcija ljudskog organizma na opasne draži iz okoline. Kod mališana, on može da bude odgovor na sve nove i nepoznate situacije kojima su svakodnevno izloženi, kaže psiholog Branislava Popović.

– Jako je važno na svaki dječiji strah odreagovati adekvatno. Ne negirati ga i ne umanjivati ga, već prosto biti tu uz dijete, probati da razumjemo taj strah i onda pružiti nekakvu podršku, rekla je Branislava Popović, psiholog i psihoterapeut u Psihološkom Savjetovalištu Ipostasis, Banjaluka.

Prvi strahovi kod beba, kao što su strah od buke i gubitka podloge, su urođeni i javljaju se odmah po rođenju. Krajem prve godine života, javlja se strah od odvajanja od roditelja ili bliskih članova porodice, a nepoznati ljudi često nisu dobro došli u njihovom društvu. Na svu sreću, ističu psiholozi, ova faza vremenom prolazi.

– Kako dijete raste, tako se neki strahovi javljaju i prirodno, sazrevanje, a većina njih učenjem. Ti prirodni razvojni strahovi i nisu neki problem, potrebno je samo roditeljima objasniti da je to to. Dijete treba da se osjeća sigurno i da roditelj bude dovoljno strpljiv da taj strah razvojno dijete preraste, da njegov kognitivno emocionalni kapacitet sazre toliko da dijete prosto preraste taj strah, dodala je Popovićeva.

Većinu strahova mališani uče od svojih roditelja, a kasnije i od ostalih članova porodice i drugara iz vrtića, dodaje naša sagovornica. Ukoliko se jedan od roditelja boji pauka ili grmljavine, vrlo lako će taj strah prenijeti na dijete jer adekvatna reakcija na djetetov strah, u ovom slučaju, izostaje.

– Neke draži budu vremenski bliske pa recimo dijete može da ide u vrtić gdje teta stalno galami na neko drugo dijete i može na taj način da razvije strah od odlaska u vrtić, bez obzira što teta na njega ne galami. Dijete vrlo lako generalizuje tu draž, na kompletno situaciju vrtićku, istakla je Branislava Popović.

Dječija spoznaja svijeta je prilično drugačija od naše, pa bi bilo dobro da pokušamo da razumjemo čega se mališani tačno boje u određenoj situaciji. Roditelji bi se trebali obratiti stručnjacima u slučajevima kada ni na koji način ne mogu pomoći djetetu da se izbori sa svojim strahovima.

– Ono što mogu reći jeste da nikada nije previše rano da potraže savjet. Ako sumljaju da je neki strah razvojni, ne vidim nikakv problem da nazovu nekog od psihologa ili eventualno potraže neku preporuku, rekla je Popovićeva.

– Obično, kada radimo sa djecom zahtjevamo da tu dolaze i roditelji jer oni često nameću ideju da sa djecom nešto nije u redu, ali suštinski jeste da je dijete dio sistema u kojem odrasta i da on utiče na njega, istakla je Milica Pavlović Petković, psiholog u Psihološkom Savjetovalištu Ipostasis, Banjaluka.

Svi roditelji koji žele da uz pomoć psihoterapeuta unaprijede roditeljske vještine, mogu biti dio zanimljivih radionica. Psihološko savjetovalište Ipostasis u Banjaluci od petka 24. juna organizuje susrete na kojima će, između ostalog, biti govora i od dječijim strahovima.

– Koleginica i ja smo došle na ideju da organizujemo radionice. To nam je palo na pamet iz iskustva u radu sa roditeljima koji često dodju preplašeni, iscrpljeni, ne znaju da se nose sa problemima u odnosu na djecu. Onda smo shvatili da je roditeljima nužno da praktično sa njima priča o tome. Ne tražimo probleme kod njih, ne tražimo šta je pogrešno, tražimo način kako da pomognemo u svemu tome, dodala je Milica Pavlović Petković.

Više informacija o radionicama za roditelje, ali i individualnim susretima sa psihoterapeutima možete saznati putem web sajta psihološkog savjetovališta Ipostasis ili istoimene fb stranice.

Natalija Todorović, Elta 1 HD

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA