Samohranoj majci iz Teslića potrebna je naša pomoć (VIDEO)

809

Samohrana majka Dijana Lipić i njena kćerka žive u veoma teškoj materijalnoj situaciji.

Upravo zbog neimaštine, ali i činjenice da majku, iako ima tek 39 godina, zdravlje polako izdaje, morala se, tvrdi, odvojiti i od svog nepokretnog sina. Od nedavno dječak koji je od samog rođenja dijete sa posebnim potrebama stanuje kod oca, a Dijana sama sa kćerkom živi u stanu koji joj je dodijelio teslićki Centar za socijalni rad kao privremeni smještaj. Teška srca se, kaže, rastala od sina.

– Sama sam 13 godina bila sa njima, othranila ih i na kraju sam morala rastati se od tog djeteta. Ja kažem, opet, na neki način sam zahvalna tom ocu. Ne mogu da budem kukavica, zahvalna sam jer ja više nisam u stanju ni fizički ni finansijski da pomognem tom djetetu, prića Dijana.

Iako nepokretan, Dijanin sin je komunikativan, veseo i drag dječak.

Porodica Lipić korisnik je Centra za socijalni rad, ali vrlo često im ta sredstva nisu dovoljna za svakodnevne potrebe. Snalaze se kako znaju i umiju.

– Primam socijalnu pomoć na dva člana 160 maraka i na djevojčicu 90 maraka. Katkad se obratim Centru za socijalni rad za jednokratnu pomoć, ako su u prilicu pomognu, ako nisu ne mogu. Nekad mi i brat pomogne, snalazimo se, nekako se snalazimo, kaže Dijana.

Dijani je brat pomogao i kada se sa kćerkom uselila u prazan stan. Uz njegovu pomoć i nešto stvari koje su imale od ranije, dovele su ga u koliko-toliko funkcionalno stanje. Mnogo toga još uvijek nedostaje, a prozore i vrata treba sanirati.

Sve to bilo bi mnogo lakše da Dijana ima bar povremeni posao. Nije, kaže, završila ni srednju školu. Roditelji nisu imali uslove da je školuju iako je bila vrlo dobar đak. Došla je do drugog razreda srednje škole, a potom je napustila kako bi išla u dnevnice i pomagala porodici. Ne želi da njena kćerka, koja je krenula u teslićku gimnaziju, ima istu sudbinu. Radila bi kaže bilo šta.

– Radila bih nešto što mogu ja od svog zdravstvenog stanja. Ali šta da radim… Mogu ribati, čistiti nešto, ako neko ima nešto da mi ponudi da ribam, čistim, to je jedino što ja mogu raditi bez škole, kaže ona.

S obzirom da je 13 godina bila vezana za sinovu postelju Dijana ranije nije radila. Povremeno bi tek dobijala novčanu pomoć od oca djece. Međutim, to nije bilo dugog vijeka. Smiruje se, kaže. kada prošeta ili nešto radi, samo da zaokupi misli.

– Izađem tu do parka, pa sjednem, pa šetam, pa pomislim reći će “Luda žena, hoda ne smiruje se”. Pa odem do prodavnice da odem za neku sitnicu ako imam da kupim, ne mogu biti sama. Pijem lijek za smirenje. Manje mislim na probleme, jer uvijek unaprijed razmišljam – šta ću sutra, šta ću prekosutra, šta ću za mjesec dana, priča Dijana.

Ova majka, žena i borac mogla bi mnogo korisnije da utroši svoje vrijeme. Ukoliko imate posao za nju možete joj se javiti na broj telefona 066/631-981.

Biljana Stokić

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA