Priča o Slađanu Jagodiću (VIDEO)

533

Danas se mnogi žale na neimaštinu i besparicu. Posla je sve manje a upravo ta činjenica negativno se odražava na cijelokupni standard građana Bosne i Hercegovine. Ništa bolje stanje u ovoj oblasti nije ni u Distriktu. Broj nezaposlenih u Brčkom već godinama stagnira na oko dvanaest hiljada ljudi a kako trenutno stoje stvari, takav trend zadržaće se i u narednom periodu. I dok jedni tvrde da posla nema, rijetki se hvale da ga ima na pretek, te da mnogi ipak ne žele da rade ili previše biraju posao. Svijetao primjer, mladog čovjeka koji se nije plašio a ni zazirao od bilo kakvog poštenog posla dolazi nam upravo iz Brčkog.

Slađan Jagodić, po obrazovanju cvjećar u nedostatku posla u svojoj struci odlučio je da se zaposli u JP“Komunalno“ na poslovima gradske čistoće i već sa 22 godine, prvi put se našao, sa metlom u ruci, na ulicama svog rodnog grada.

– Jeste, bilo me je sramota. Ne mogu reći da nije. Jeste, ovaj, čak sam malo pokušavao da izbjegavam. Preletio bi reon što brže da bi se mogao skloniti. A opet s druge strane, znao sam da je to čisto pošten posao ali me bilo malo sramota iz razloga što sam bio dobar učenik i onda mi je bilo ono nezgodno. Vidi ga, odličan učenik bio i sve to u srednjoj školi a vidi ga sada čisti ulicu i ne znam šta. Tako da sam se malo ustručavao ali vremenom je to polako prolazilo, gdje su moji profesori mi dolazili. Uvjek su me pohvaljivali, jao vidi ga radi, fin momak, i onda mi je sve to ulivalo sve više i više nade i da posao zavolim, i počeo sam da ga volim – rekao je Slađan Jagodić.

Posao kao posao nije bio težak. Teže je bilo izboriti se sa predrasudama koje ljudi imaju o samom poslu čovjeka koji čisti ulicu, navodi Slađan. Prisjeća se da je tada bio tema podrugljivih komentara ali je brzo shvatio razliku između sebe i drugih.

– Pa jeste od nekih takozvanih prijatelja, koje sam posle i završio s njima. Gdje su me bukvalno vrijeđali, kako oni mogu zaraditi više para nego ja. Kako je moja plata bijedna, kako ovo, kako ono. Kako oni moju platu za dan zarade, gdje sam im ja rekao: Ja više volim svoju platu mjesečno zaraditi čisto,pošteno, nego danas imati pet plata a sutra ne imati ništa. Opet nakon par dana bi ti momci došli meni i rekli: E druže, imaš li koju marku? Bil’ mi pozajmio? Daj časti pićem. Gdje sam ih ja lijepo poslao na lijepo mjesto i rekao ne. Ne može vas komunalac častiti. Mi imamo bijedne plate – kaže on.

Slađan se vrlo brzo oslobodio od predrasuda i uticaja ljudi koje danas žargonski naziva „luzerima“. Dvije godine je radio kao radnik gradske čistoće, da bi nakon toga dobio posao koji voli i za koji je se, kako sam kaže, školovao. Međutim i dan danas potpuno normalno uzme metlu u ruke i pomogne svojim kolegama.

Dvije godine sam otprilike radio. Posle dvije godine sam dobio stalno zaposlenje. Posle te godine jedne, od treće godine sam samo cvjećar – vrtlar, što ne znači, mene i danas dan kad moji šefovi zamole, Slađane, možeš uraditi, nije nikada bio problem ovaj da uradim. I danas dan da uzmem metlu da očistim, pometemo i bilo šta. I danas dan znamo, završimo neki reon i nemamo nešto trenutno posla pa pokupimo korpice, istresemo. Pokupimo usput papirić kada vidimo. To je sasvim normalno. Ne samo za mene nego i za ostale kolege isto – kaže Slađan.

Posao koji radi već osam godina, omogućio mu je ekonomsku nezavisnost stabilnost i kako kaže, normalan život. Oženenjen je, roditelj dvogodišnje djevojčice i kaže da će joj kada odraste sa ponosom reći čime se tata bavi. Učiće je da cijeni rad i poštenje, kao što to i sam on čini. Posla u našoj zemlji ima, samo se treba uhvatiti u koštac sa životom i ne plašiti ničega što je što je pošteno,tvrdi Jagodić.

– Ne treba se stidjeti neičega što je pošteno, s čime ćemo raditi, ovaj bilo šta. Ja ne znam, što kaže, ja bih sada išao čistiti wc jer je to posao koji je plaćen, nisam, ovaj, niko me ne gleda sa strane poprijeko osim onaj ko ne razumije, ko ne voli da radi. Ali posla uvjek se može naći, samo treba biti uporan ovaj, ja i danas dan više imam posla. Sa svojom firmom radim i privatno. Mimo toga i fudbalski sam sudija isto, znači sudim utakmice četvrte i pete naše lige,ovaj, čak sam plesao, zarađivao sam i na taj način, moleriso sam. Radio u građevinskim firmama. Znači bukvalno sve. Prolazio sam kroz grad prljav, sav bijel od kreča, ne znam ali me nije bilo sramota jel znam da ja radim i da ja svoj dinar mogu izvaditi iz džepa i platiti svoje piće a ne nekoga zaustaviti: E daj plati kafu, daj plati piće ili imaš li za cigaru – priča Slađan.

Mnogi traže posao a boga mole da ga ne nađu u tome je globalno problem današnjice ocjenjuje cvjećar, koji je ponosan na svoj posao,svoju porodicu i sebe samog. Za svojih trideset godina stekao je mnogo i tvrdi da se i u našoj zemlji može živjeti lijepo i normalno, samo ukoliko smo spremni da zavrnemo rukave.

Svako može biti doktor u svom poslu. To nam je Slađan i dokazao danas jer njegova deviza je: I ako čistim ulicu, moja ulica će biti najčistija! Razmislite o tome kada ujutru dođete na posao!

Autor: Željko Lazarević

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA