Pomen žrtvama ustaškog pokolja u Bijelom Potoku (VIDEO)

567

Godišnji pomen Srbima stradalim u ustaškom pokolju na pravoslavni Vaskrs aprila 1942. godine održan je danas u Bijelom Potoku kod Banjaluke. Polaganjem vijenaca za 55 žrtva ustaškog masakra još jednom smo se prisjetili svih onih koji su prije više od 70 godina nevino stradali. Žločin je ovo koji ne smijemo da zaboravimo.

Braco Adamović sa suzama u očima priča o krvavom Vaskrsu 1942. godine. 74 godine su prošle od ustaškog pokolja u Bijelom Potoku, u kome je ovaj čovjek izgubio polovinu svoje porodice. I njemu su ispričali šta se dogodilo. Kaže, tuga nikada proći neće. Do prije nekoliko godina o ovom tragičnom događaju pričali su samo unutar porodice. Ipak, došlo je vrijeme da ova tragedija počne da se obilježava, kako se ne bi otrgnula zaboravu.

– Takva su vremena bila, vlast nije dozvoljavala da se o ovome priča zbog nekog bratstva i jedinstva, o ovome se nije ni smjelo govoriti. Poslije to se prepustilo zaboravu, i kada se moglo o ovome pričati mi Srbi nismo o tome pričali, jer je već prošlo dosta vremena. Ovi mrtvi kao da su vaskrsli ponovo. Pozivaju nas da se sjećamo, jer grijeh je zaboraviti svoga bližnjega, rekao je Braco Adamović.

Oprostiti se mora, ističu mještani BIjelog Potoka. Od te kobne 1942. godine, selo je ovo koje se nikada nije vratilo u život. Omladina odlazi, život kao da je tu stao. Isključivo je ubijan nevin narod, a najviše je stradalo djece.

– Od 5. aprila 42 godine, od pokolja u Bijelom Potoku, do 2002. godine se ćutalo. Nikada niko ništa nije znao o ovome. Zahvaljujući SUBNORU i Gradu Banjaluka, uspjeli smo uraditi asfalt, put i spomenik. Svake godine održavamo pomen na drugi dan Vaskrsa, nebitno koji datum. Ovo je jedna velika stvar da se mi danas ovdje okupljamo da posjetimo grobove naših najmilijih, da upalimo svijeću i da se pomolimo Bogu za njihove duše, kazao je predsjednik udruženja žrtava potomaka i poštovalaca, Bijeli Potok Branko Milinković.

– Ne trebamo mrziti nikoga, ali ne trebamo ni zaboraviti. Moj otac meni nije smio reći šta se desilo, u tom pokolju ubijena su moja dva rođena brata i tri sestre. Najmlađi brat imao je godinu dana. Moj pokojni otac nikada nije sjeo sa mnom i nije smio reći – to i to se desilo, dodao je Milinković.

Mlade generacije moraju da znaju ko su, odakle potiču i šta se dešavalo u njihoboj prošlosti. Samo na taj način čuvaće ovakve krvave događaje od zaborava. Sjećanje na žrtva pokolja koji se dogodio na Vaskrs prije 74 godine mora da se održi. Nevini ljudi ubijeni su samo zato što su bili Srbi pravoslavci. Masakar u Bijelom Potoku ne smije da se zaboravi nikada.

Novinar: Tea Beader

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA