Budimir Bajbić: Svjetsko srebro skovano u potkrovlju!

1622

Jedno mračno teslićko potkrovlje piše vrlo uzbudljive priče. Deset momaka redovno vježba kik boks i druge borilačke sportove, a Budimir Bajbić, jedan od njih, iz Mađarske sa Svjetskog prvenstva u kik boksu vratio sa srebrom.

Bajbić je nastupio je za reprezentaciju Republike Srpske. Zlato mu je ovaj put, kako kaže,
izmaklo, jer se borio u apsolutnoj kategoriji. Po njega će se, tvrdi, svako vratiti. U
međuvremenu vježba u improvizovanoj sali za borilačke sportove sa još nekoliko drugara.
Uslovi za rad su minimalni. Grede sale u potkrovlju momci su vješto iskoristili kako bi
adaptirali prostor za svoje potrebe. Mokri čvor je zatvoren, a ovaj prostor obasjava samo jedna sijalica.

Borci sve to ignorišu. I dalje uporno poslije svih dnevnih obaveza dolaze da se opuste i vježbaju u ovoj sali.

– Ljubav prema kik boksu postoji oduvijek. Kad sam počeo studirati, počeo sam i trenirati u
„Predatoru“ u Doboju. I kao što kažu ljubav boli. Sport kao sport nije nešto opasan u odnosu na druge sportove. Povrijedi se i u fudbalu, a i u košarci se može noga slomiti. Tako isto i ovdje. Ima povreda, ali sve u granici normale, uvjerava Bajbić te dodaje da je imao razne posjekotine, povrede rebara, iščašenje prstiju i zglobova, ali je sve tojedna vrsta ljubavi.

Ljubav ne samo da boli već ima i svoju cijenu. Sponzar koji bi plaćao tu cijenu još uvijek se
nije pojavio. Takmičenja kod nas i nema mnogo, ali i za ona amaterska koja organizuju klubovi treba novac. Bajbić se kik boksom bavi već šest godina, a polako i gubi nadu da će sponzora ikada naći. A, kada si sam nije lako. Zato mu, kaže, podrška i treniranje sa drugarima mnogo znače.

– Sport je prilično skup. Treba se spremati za takmičenja. Imaju neke dijete za skidanje kilaže. Postoje i povrede. Stvarno sponzora nema, a treba minimalno 150 KM za osnovne stvari opreme. Tražio sponzore jesam, par ljudi se odazvalo, a inače odbijaju. Valjda je takav grad, svi imaju neke predsrasude, kaže Budimir Bajbić za ELTA 1 HD televiziju.

Bar predrasuda ima mnogo. Ovi momci se trude da ih uspješnio razbijaju, te da borilačke sportove približe svojim sugrađanima. Želja im je da formiraju klub, pronađu sponzore, ali i popularizuju kik boks u Tesliću.

Da to nije nimalo lak put vrlo dobro zna Ljubiša Vuković, trener karatea, u lokalnom Karate klubu „Tigar“. I on je jedan od boraca iz ovog potkrovlja. S obzirom da su u većini borilačkih
sportova koji egzistiraju na području opštine uglavnom zastupljene mlađe uzrastne kategorije, odlučio je kako kaže, kao i druge kolege da se upravo ovdje okupljaju nešto stariji.

-Pomažemo jedni drugim u pripremama ako neko ide na meč ili samo rekreativno. Volimo ove borilačke sportove, kontaktne sportove, međutim situacija je takva kakva jeste. U gradu nema prostora u kojem bi se pružilo i minimalno uslova. Iskreno, nema ni sluha za kontaktne sportove. Tako se mi na ovaj način snalazimo, pripremamo i treniamo zajedno, u zavisnosti od sporta iz kojeg dolazimo. Evo zadnji put okupimo se da pomognemo Budimiru da postigne dobre rezultate, skupimo se, koliko možemo pomognemo, ako treba i finansijski pomognemo, priča Vuković.

Jedan od boraca je i Fliper. Muzičar i umjetnik koji je ukrasio veliki broj stambenih zgrada
svojim muralim. Ljubav gaji i prema borilačkom sportu. Upravo četiri zida potkrovlja i borbe na strunjačama postali su nova inspiracija. Tek dio prenio je na zidove među kojima vježbaju, a sve to još više utiče na atmosferu.

– Ovdje su međuljudski odnosi odlični, mi smo svi drugari. Družimo se i vježbamo, vrlo je zabavno sve to, dodaje Fliper.

Vrata su otvorena svima koji žele da im se pridruže. Potrebno je samo da kontaktirate jednog od njih. Istina je da vam ne mogu ponuditi idealne uslove, ali mogu mjesto koje ima i srce i dušu, te čuva mnogobrojne priče.

Novinar: Biljana Stokić

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA