Napad u Ankari izgovor za invaziju na Siriju?

608

Bombaški napad u Ankari ne samo da je ošamutio Tursku, nego je njene lidere još dublje gurnuo u krizu, naglašavajući tursku ranjivost na situaciju u Siriji i obnovljeni konflikt sa Kurdima.

Ovaj napad učinio je da izjave turskih lidera budu samo još borbenije.

– Naša odlučnost da odgovorimo unutar i van granica zemlje jača sa ovakvim radnjama. Mora se znati da Turska neće zazirati od korišćenja prava na samoodbranu u bilo koje vrijeme, na svakom mjestu i u svakoj prilici, izjavio je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan.

Kada kaže da će odgovoriti na napade, turski predsjednik, naravno, misli na Kurde, koji su odmah optuženi za napad u Ankari. Naime, upozorenja istoričara na mogućnost raspada Turske i stvaranja kurdske države postaju realnost, smatra stručnjak za Bliski istok Stanislav Tarasov.

Prema njegovim riječima, turska vlada pravi sve više propusta u spoljnoj i unutrašnjoj politici, a dokaz za to su sve učestaliji teroristički napadi. Do prije godinu i po dana, turska vlada vodila je dijalog sa Kurdima, međutim, iznevjerila je njihova očekivanja i neprijateljstva su obnovljena, kaže Tarasov.

– Zli duh je pušten iz boce i čak ni Amerikanci ne mogu da ga vrate u nju. Turska bombarduje Kurde, i odmah se nameće zaključak da se radi o njihovoj osveti; ali ne bi trebalo zaboraviti da Turci imaju i “drugi front”. Iako Turska nije u direktnom ratu sa “Islamskom državom”, ova organizacija vrši terorističke napade na njenoj teritoriji. Postoji i još jedna verzija – ima više indicija koje ukazuju na to da se u Turskoj priprema državni udar, tako da bi iza napada u Ankari mogle da stoje snage za koje dosad nismo znali, zaključuje Tarasov.

Aleksej Martinov, direktor Međunarodnog instituta za moderne zemlje, mišljenja je da je teroristički napad u Ankari provokacija. Turski predsjednik Erdogan pokušava da započne kopnenu intervenciju svoje zemlje u Siriji i na taj način produži vijek ID-u, smatra on.

– Izgleda da je turski predsjednik prešao crtu i da je spreman da žrtvuje mirne građane kako bi našao izgovor za invaziju. Kada se dešava napad poput ovog u Ankari, uvijek se postavlja pitanje kome to ide u korist. Erdoganu i njegovoj stranci rata – ili Radničkoj partiji Kurdistana, koju zbog onog što se desilo juče očekuju još veće represije, pita se Martinov.

Da Kurdima ne idu u prilog teroristički napadi tvrdi i docent beogradskog Fakulteta za međunarodnu politiku i bezbjednost Slobodan Anđelković. Nakon hapšenja bivšeg vođe PKK Abdulaha Odžalana, Kurdi se ne bave terorizmom, već su se opredijelili za drugačije vidove borbe. Sama činjenica da je Turska o napadu odmah obavijestila stalne članice SB UN ukazuje na određene namjere te zemlje.

– Ukoliko Turska pokrene kopnenu invaziju protiv Kurda u Siriji u trenutku kada ruska avijacija dejstvuje sa snagama predsjednika Asada, gdje Zapad pomaže sirijsku opoziciju, a svi oni se deklarativno bore protiv ID-a, tu će nastati haos, kaže Anđelković.

Brzina kojom su turski zvaničnici za napad u Ankari okrivili Kurde ukazuje na politizaciju očitog terorističkog akta, smatra novinar “Politike” Miroslav Lazanski. Dosad je, kaže on, vlada Turske za terorističke napade optuživala pripadnike Radničke partije Kurdistana (PKK), političku organizaciju Kurda koji žive u Turskoj, a sada su požurili da optuže sirijske Kurde.

– Optužba protiv sirijskih Kurda je u funkciji opravdavanja direktnog turskog miješanja u rat na prostorima Sirije. Problem je sa čelnim ljudima turske države koji su očito precijenili svoj i značaj same Turske, koji sa svojom antiruskom histerijom komplikuju situaciju u tom području, kaže Lazanski.

On podsjeća da Turska sve vrijeme drži otvorenu granicu za snabdijevanje ID-a i Nusra fronta ljudstvom, novcem i oružjem, kao i za šverc nafte, na čemu, prema njegovim riječima, pojedini članovi turskog establišmenta jako dobro zarađuju. Turska ne samo da ignoriše rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN o zabrani trgovine švercovanom naftom iz Sirije i Iraka, već ignoriše njegove pozive da prestane da bombarduje sirijsku teritoriju.

– Turska se na to ne obazire, postala je veoma problematičan član NATO-a. Sada je samo pitanje da li ona to radi uz prećutnu saglasnost SAD ili ne slušaju više čak ni Vašington, kaže Lazanski.

Turske oružane snage već gađaju iz artiljerije položaje sirijskih Kurda, a predsjednik Erdogan i njegovi saradnici odavno ponavljaju da je kopnena intervencija jedini način da se zaustavi rat. Ovo Erdoganovo mišljenje ne dijele, međutim, njegovi saveznici iz NATO-a, što je i izazvalo njegov bijes. Erdogan zasad ne uspijeva da ubijedi svoje saveznike, prevashodno SAD, da su Kurdi neprijatelji, a ako uspije u tom naumu, biće korak bliže kopnenoj intervenciji.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA